Čekajući njega (završena)

Ljubomora?

Najljepše stvari tek dolaze.

Primjetim da se čudak na sekundu namrgodi, i to je bilo dovoljno da prekine ovu bizarnu čaroliju koja je na par sekundi bila bačena na nas.

On je imao druge planove.

Nisam ni primjetila kolika gužva je zapravo bila večeras. Proguram se kroz masu, kako bih mu se pridružila iza šanka. Ostavim torbicu i kaput pored, zatim se okrenem kako bih mu pomogla, iako nisam znala šta je on radio na ovoj strani. Ali on zakorači ispred mene, blokirajući mi put. Na sekundu ostanem tako buljiti u njegove crne, uglancane čizme, dok ne shvatim kako sigurno misli da sam neki idiot. Idiot koji pritom kasni. Dižem pogled, polako. Ruke su mu bile prekrštene na grudima, dok je na licu imao čudan izraz, kojeg nisam mogla odgonetnuti.

"Helooou", mašem mu ispred nosa.

O Bože. Mašem mu. Zemljo otvori se.

Usne mu se uvrnu. "Zdravo"

Zašto je ovo bilo tako čudno? Mislim, nisam neki ekspert u flertovanju, ali pored njega sam bila kao neko dijete od 7 godina, koje nije imalo pojma šta i kako.

"Kasniš. Mnogo.", nagne glavu i progovori gledajući me pravo u oči. Osjetim se krivom.

"Da znam, našla sam se u..."

"Ne zanima me", seronja me prekine u pola rečenice, te se naglo odmakne i dobaci mi kecelju u ruke.

"Imamo gužvu. Zvao sam Marka da priskoči u pomoć, ali sad kada si tu možeš ti preuzeti."

Šta si misli ko je on da dijeli uloge? Na jednom se pojavio ispred mene i krene dirigovati. Ali odlučim prešutiti, te se odmah bacim na posao.

Poslije par sati, kokoške za šankom su se rasule. Sada sam ja posluživala pića troma muškarcima koji nisu bili privlačni da ti oči ispadnu, ali su bili šarmantni i zavodljivi na svoj vlastiti način, a meni je prijala njihova pažnja. Kao što su i ovom čudaku pored mene prijali svi oni pogledi požude od strane djevojaka koje su bile upućenje njemu i samo njemu.

"Stvarno, preskoči šank i hajde sa nama večeras", jedan od njih kaže, smijući se. Obično mogu reći kada je neko ozbiljan, ali bilo je očigledno da se ova trojica samo zabavljaju.

Laktom se nagnem na šank, dok jednom rukom najmanjem od njih pružam kusur, a drugu ruku odmaram ispod brade.

"Gdje bi ti to mene odveo?", izustim, jedva. Ponekad, ako si htio dobiti bolju napojnicu, morao si pristati na razgovor sa mušterijama, a ova trojica nisu izgledali kao neki loši momci. Jedan je izgledao kao neki štreber, čak mislim da sam jednog viđala ranije ovdje, student.

"Čuo sam da je ovaj noćni disko u blizini dobar", ovaj koji je sjedio u sredini predloži, dok mu oči sjaje sa nadom.

Odpuhnem i rukom pokažem po kafiću.

"Da napustim jedan bar, kako bih otišla u drugi?  Ma sigurno vi znate neko bolje mjesto.", nasmijem se, dok se njih trojica zamisle, vjerovatno smišljajući neka druga mjesta.

"Element?", kratki opet predloži, dok ostali klimaju glavom, govoreći da je dobra ideja. Element je bio još jedan bar u gradu, malo dalje, ali opet u blizini.

"Dečki, proširite horizonte."

Najljepši od njih, koji je do sad pretežno bio tih i pio mineralnu vodu, se lagano nagne, toliko da su nam lica bila samo par centimetara udaljena. Nasmijem se. Odjednom shvatim da se više nije šalio, te da je bio ozbiljan. Pogled mu odluta do mojih usana.

"Dušo, odvest ću te gdje želiš, ako mi daš svoj broj."

Začujem strogo kašljanje, a onda osjetim toplu ruku na stomaku. Protresem se, i okrenem glavu, te ugledam Mahira iza mene.

Bila je to njegova, topla ogromna ruka, koja se trenutno nalazila na mom stomaku.

Odjednom me povuče od šanka.

"Oprosti." , promrmlja, dok me nekako strogo pogleda, i mišići na vratu mu se napnu.

Njegov dodir je čudno utjecao na mene. Njegovo prisustvo je utjecalo čudno na mene. Normalna Lejla bi se odprla njegovom dodiru i odgurnula ga, ali ova Lejla mu je dopustila da je odgura od šanka. Njegovo tijelo dodiruje moje kako se provuče pored mene.

Ruka mu sklizi oko mog struka, te me drži na mjestu kada se spusti i uzme neku flašu ispod pulta, sve to ne sklanjajući ruku sa mene. Sekundu kasnije se ispravi, zatim me pogleda. U trenutku dobih nagon da ga privučem još više sebi, ali mi je bila potrebnta sva snaga da se zaustavim.

Kao da mu je najednom sinulo gdje mu se ruka nakazi, odmakne se pola koraka unazad, klimne glavom, te ode na drugi kraj šanka. Poslije, predugo vremena sam provela razmišljajući zašto je imao potrebu da me dodirne, da me on pomakne, a ne da se ja sama sklonim ili da me pita. Obično bih to uzela kao signal zainteresovanja, pozivnicu, ali on mi je slao previše pomiješanih signala odjednom. Toliko dugo sam razmišljala u tome, posmatrajući ga kako skuplja zadnje čaše sa stolova, da nisam ni primjetila da su ova trojica isparila.

Poslije pola sata, brzo pokupim svoje stvari, očajna da se udaljim od Mahira. Samo što krenem začujem ga.

"Gdje ćeš?"

„A gdje bih išla, kući."

„Čekaj, eto i mene. Vidiš kakav je napolju mrak, sigurno te je strah"

„Pf, šta bi me bilo strah." Sad već izlazimo napolje, okrenem se da zaključam, kad čudom, on vadi ključ, zaključaje vrata te ga vraća u džep. Čudno, kako je on imao ključ? Pomislim prvo na Marka, i kako mu ga je on vjerovatno dao.

Zajedno se uputimo ka mojoj kući. Ustvari ja sam išla kući, a on me je valjda pratio. Ne znam, sa njim sam uvijek zbunjena.

"Znaš, ja sam u srednjoj, 2 godine išla na karate." Pohvalim se.

"Ma daj? Pa da, mogao sam i predpostaviti, čim sam vidjeo kako si onog klepila."

Lagano se zasmije, grijući ruke u džepovima kaputa. Večeras je bilo hladno. A on je bio prelijep. Da, on. I ne znam zasto su mi se te mislim motale po glavi, ali jesu. Smeđa rasčupana kosa. Crne farmerke blago utrpane u također crne čizme i crni kaput. Ovaj dečko je bio prelijep.

Sjetim se odgovoriti.

"Oh da, kako sam ga samo klepila."

"Zaslužio je."

"Ali, ti si ga trebao udariti", promrmljam, "umjesto meni da govoriš"

"Moje ruke su previše vrijedne za toga." Izvadi ruke iz džepova. Pa upravu je. Čak su i one bile prelijepe.

"Šalim se" zasmije se i zastane. "Znao sam da se cura kao ti može sama odbraniti. Lijepa i otresita je jednako jaka. "

Je li on rekao da sam lijepa? Ja? Lijepa? Njegove riječi mi izmame osmijeh na lice i zemljotres u stomaku, nesposobna naći odgovor na njegovu izjavu.

Kako se sve više bližimo kući, kažem da me ne mora dalje pratiti, može nas ko vidjeti, ali on ne odustaje.

I čini mi se da mi je srce još brže počelo kucati kada je u mraku, na uglu sokaka čekao da uđem  unutra. Hodajući tako, kad god bih se okrenula, on je bio na istom mjestu. Dok su drugi išli svojim putem on je čekao. Tek nekad kasnije shvatim, zašto. Čekao je toliko, da bude u potpunosti siguran da sam dobro i da sam ušla u zgradu.

I možda sam zato kasnije, svakog dana pronalazila novi razlog da se u tog dečka iznova, neizmjerno zaljubim.

*****

Nadam se da vam nije predugo, haha! Ugodan ostatak dana. <3