Our Story

Poglavlje 3

07. 09. 2015.

Drugi tjedan rujna je i ljeto još uvijek traje. Vani je sunčano ili bolje rečeno vruće. Još uvijek sam ljuta na Nicholasa zbog onoga od jučer, a izgleda da je i on. Mada me i ta ljutnja već popušta. Možda bi se trebala ispričati? Već cijeli dan jedno drugome upućujemo neke ljutite poglede. Nisam nikada upoznala nekoga kao što je on. Drugačiji je od ostalih dečkiju koje sam upoznala. On se svađa sa mnom umjesto da vodimo normalan razgovor kao odrasli ljudi. Tvrdoglav je kao mazga.

Ugledala sam ga na dnu hodnika kako stoji sam. Možda da mu priđem i ispričam mu se? Zašto bih se ja njemu morala ispričavati? On je mene uvrijedio. Želja da mu priđem je potpuno nestala kada sam ugledala visoku brinetu i njezine dvije prijateljice kako mu prilaze. Znači tako. Nisam mu jedina ženska prijateljica. Da sam prije znala da je takav, ne bih izašla s njime. Ušla sam u predavaonicu i čekala da nastava započne. Sat kemije profesor je započeo propitivanjem.

Bila su to lagana pitanja i na sva sam dala odgovore. Mislim da je čak i profesor bio ugodno iznenađen. Nakon petnaest minuta se pojavio i Nicholas. Ženskaroš i buntovnik. Prava kombinacija za zločestoga dečka.

„Lijepo od vas što ste nam se odlučili pridružiti gospodine O'Brian"-rekao je profesor. Sjeo je tri reda ispred mene ne pogledavši me. Na kraju sata profesor je zamolio mene i gospodina Ljutitog  da ostanemo. Nije me čak ni pogledao kada smo stajali ispred profesora. Ili je stvarno ljut ili samo glumi.

„Gospođice Johanson, nisam nikada ugledao nekoga bistrog i pametnog kao što ste vi. Zamolio bih vas da date mladome gospodinu O'Brienu poduke. Studira medicinu i prošle godine je pao moj predmet"-studira medicinu? I ponavlja godinu? Sigurno ga je otac nagovorio da proba ponovno. Nicholas je htio proturječiti, ali ga je profesor zaustavio.

„Ne želim ništa čuti gospodine O'Brian. Vaša kolegica će vam davati instrukcije. Želim samo da prođete ovu godinu"-to ga je očito naljutilo i izjurio je iz predavaonice bez i jedne riječi. Imam osjećaj da ne voli kada mu netko govori što da radi.

„Majka vam je bila Katherine Johanson, zar ne?"-srce mi je malo potonulo kada sam čula njezino ime. Kratko sam kimnula.

„Studirali smo zajedno i mogu prepoznati njenu inteligenciju na vama. Bila je izvanredna žena, žao mi je zbog gubitka"-koliko sam se naslušala tih riječi, žao mi je ili bila je izvanredna žena. To je kao da mi trljaju sol na ranu. Profesor je ubrzo nastavio.

„Uglavnom da ne duljim, krajem rujna cijeli razred ide na konvenciju kemije u New York. Kroz par dana ćete saznati detalje"-New York. Oduvijek sam htjela otići tamo. Čula sam da je lijep u ovo doba godine.

„U redu, hvala vam"-rekla sam i uputila se na sljedeći sat.

Nicholasa nisam vidjela nigdje na hodnicima tokom dana, a pojavio se tek na treningu.

Nicholas

Kada je Amilia izjurila onako iz kafića jučer, bio sam bijesan. Ali bila je u pravu možda bih i trebao poslušati priču prije nego što počnem osuđivati. Danas sam glumio uvrijeđenost i ljutnju i izgleda da je uspjelo. Nije znala bi li mi prišla ili ne. Pozvati ću je na tulum ovoga petka, izgladiti ću stvari između nas. Neću izgubiti ovu okladu.

„I kako napreduje oklada do sada?"-upitao me Lian. Nisam registrirao njegovo pitanje. Gledao sam nju kako trenira sa Mattom. Pa, većinom sam gledao njezinu guzicu u kratkim hlačicama. Malo joj je nedostajalo da joj guzica ne ispadne.

„Čuješ li me uopće?"-ponovno je upitao.

„Dobro. Napreduje dobro"-odgovorio sam mu ne skidavši pogled s nje.

„Ne bih rekao da je dobro čim ju tako gledaš"

„A kako ju to gledam, molim te lijepo?"-okrenuo sam se prema njemu i pogledao ga u svijetlo plave oči.