Our Story

Poglavlje 20

Amilia (4. 11.)

„Neću opravdavati njegove postupke, ali što ako stvarno nije kriv?"-prestala sam sa pakiranjem stvari i pogledala Emmu sa ti mene zezaš pogledom. Podignula je ruke u zrak.

„Samo kažem. Ona je njega poljubila"-zatvorila sam torbu i bacila ju na pod.

„On ju je mogao odgurnuti od sebe. I što je najbolje..."-prišla sam ormaru i izvadila onu crnu haljinu koju mi je kupio prije dva mjeseca. Prišla sam košu za smeće u kutu sobe i bacila ju. Tamo i pripada. Trebala sam ju istoga trena baciti kada sam saznala za koji novac je kupio tu haljinu.

„Nije se došao niti ispričati niti opravdati"-tugu je zamijenila ljutnja. Isplakala sam oči jučer. Uzela sam torbu sa poda i otvorila vrata. Ispred njih je stajao Aiden u sinoćnjoj odjeći. Mogao se barem presvući prije nego što je došao ovamo. Mogu namirisati njezin parfem do ovdje. Sva ona hrabrost i ljutnja od maloprije su isparile i zauzela ju je ponovno tuga. Slika njega i Charlote mi se pojavila u glavi i nisam ju mogla odagnati. Pokušala sam zatvoriti vrata, ali je zakoračio nogom i spriječio me u naumu.

„Amilia, lutko, tako mi je žao. Nije bilo onako kako je izgledalo"-suho sam se nasmijala i opalila mu šamar. To nije očekivao i glava mu je poletjela u stranu.

„Goni mi se s očiju"-suze su najavile svoj dolazak u kutovima očiju. Progurala sam se pored njega dok je još bio u stanju šoka. Držao se za obraz. Opalila sam mu dobar šaram, možda ostane modrica. Emma je hodala za mnom do izlaza iz zgrade. Čula sam i njegove korake kako nas prati. Došla sam do busa i ispred njega me dočekao nasmijani Sydney. Čim me ugledao prebacio je jednu ruku preko mog ramena.

„Kako smo danas Kanada?"-kao da ću se svakoga trenutka raspasti u tisuću komadića.

„Imala sam i boljih dana, ali ostavimo to postrance. Sutra je važna utakmica i na to ću se koncentrirati"-natjerala sam se na osmijeh. Kimnuo mi je i okrenuo se prema Aidenu.

„Kamo smo krenuli Edwards?"-stao je ispred njega prije nego što mi je prišao. Emma je stala pored mene i zagrlila me.

„Javi kada stigneš i donesi nam pobjedu kući"-kimnula sam joj i privukla me u još jedan od njezinim medvjeđih zagrljaja. Odvojila se od mene i prišla Mattu. Aiden je htio nešto reći, ali ga je Sydney prekinuo.

„Znaš što? Ne zanima me. Imaš sreće što te nisam prebio na licu mjesta. Zapravo..."-zamahnuo je rukom i zaustavila sam ga na vrijeme.

„Prestani Nicholas"-Aiden me pogledao. Imao je tupi pogled na licu. Prihvatio bi Nicholasovu šaku.

„Nije vrijedan toga"-uputila sam mu prijeziran pogled i ušla u autobus. Sjela sam do prozora i naslonila glavu na prozor. Zatvorila sam oči i duboko udahnula. Ne osjećam ništa više prema njemu. Sva ona ljubav je nestala samo tako. Netko je sjeo pored mene. Miris mentola mi je rekao da je Sydney. Pogledala sam ga. Stegnuo je šake u pesnice koliko je bio bijesan. Razmišljao je o tome da izađe i namlati ga.

„Nicholas, molim te ne čini nešto zbog čega ćeš kasnije požaliti"-povukla sam ga za jaknu i tako ga pokušala natjerati da ostane na mjestu. Mogao bi ga ubiti. Iako Aiden ima dobro građeno tijelo, Sydney će ga prebiti kao vola u kupusu. Ne znam kome je bilo teže, meni što me prevario ili njemu jer se kontrolira da ga ne premlati.

Što je uopće htio od mene još? Cijeli kampus je vidio što se dogodilo sinoć. Ako me misli uvjeravati u suprotno mora misliti da sam budala. Zapravo i jesam. Vjerovala sam mu što je bila pogreška. Trebala sam vjerovati Nicholasu. Upozorio me prije nego što sam se zaljubila u njega, prije nego što je bilo prekasno. Naslonila sam glavu na Sydneyevo rame i zaklopila oči.