Our Story

Poglavlje 28

Nicholas (6. 12.) 

Pokucao sam na Kanadina vrata i čekao da ih otvori. Prošao sam rukom nervozno kroz kosu. Frizuru koju sam radio sat vremena je sada bila razbarušena i izgledam kao beskućnik. Nisam nikada do sada bio ovako nervozan. Kao da idem na strijeljanje, a ne na spoj. Začuo sam dva glasa kako se prepiru u sobi i trenutak kasnije mi je Emma otvorila vrta. Prekrižila je ruke na prsima i naslonila se na okvir vrata. Nije izgledala baš zadovoljno. Njezin jantarni pogled je bio prodoran i moram sam skrenuti pogled s njezinih očiju. Čvršće sam stisnuo teglicu sa orhidejom u rukama.

„Želiš izvesti moju Amiliu vani?"-iz stražnjeg džepa je izvukla drvenu kuhaču. Dva pitanja. Odakle joj kuhača i koliko dugo ju je držala u džepu. Emma je bila niska, ali viša od Kanade, i krhka cura. Nije izgledala kao tip osobe koji bi te povrijedio. Imala je svoje trenutke kada zna biti zastrašujuća. Ovo je jedan od tih trenutaka. Jednom me povukla tako jako za uho da mi je ostao crveni trag ne njemu od njezinih prstiju.

„Ovaj, da gospođo"-tek sam sada primijetio da na sebi nosi pregaču umrljanu brašnom. Još više pitanja na koja nisam siguran želim li znati odgovore. Glumila je dežurnu majku i dobro se pripremila. Kanada koja je bila iza nje se pokušala progurati, ali joj ova nije dopustila.

„Da ili ne mladiću? Ako želiš izlaziti sa mojom kćeri trebam jasan odgovor"-ispravio sam leđa i ponosno stao.

„Da gospođo"-rekao sam jasno i glasno.

„To želim čuti mladiću. Amilia imaš posjetu"-zaderala se iza sebe kao da je Kanada u prizemlju.

„Hvala ti, majko"-rekla je sarkastično i prišla vratima. Uputila joj je ti nisi normalna pogled dok je prolazila pored nje. Emma je uputila prst u nju kao da joj pokušava reći pazi kako se ponašaš ispred mene. Riječ predivna ju nije mogla opisati. Bila bi to preblaga riječ. Oduzimala mi je dah.

Crvenu kosu je isplela u dvije boksačke pletenice i tek sam joj sada ugledao lice bez te silne kose na njemu. Imala je pjegice od sunca na obrazima i nosu u koje sam se odmah zaljubio. Nije imala šminke na licu, a možda i jeste. Kako to djevojke nazivaju, prirodna šminka. Ne treba joj tone i tone pudera da bi bila prekrasna. Nosila je crveni pulover i crnu suknju koja joj je isticala vitke noge.

„Izgledaš... wow"-riječima ju nisam mogao opisati.

„Nije previše?"-okrenula se oko sebe i ugledao njezinu savršenu guzu.

„Ne, nimalo"-suknja mi se pogotovo sviđa. O, da.

„Ovo je za tebe"-pružio sam joj teglicu da plavom orhidejom. Siguran sam da je na sebi imala otiske od mojih mokrih ruku. Nisam nikada znao da se mogu toliko oznojiti.

„Nicholas, predivna je"-nisam znao da li se divi plavome cvijetu ili naslikanoj slici na vazi. Nisam znao hoće li joj se svidjeti zalazak sunca, krajolik Kanade ili možda neka životinja. Po studiju sam imao desetke naslikanih vaza i nijedna nije bila dovoljno dobra za nju. Moralo je nešto posebno biti kada je Kanada u pitanju. Predala je vazu sa cvijetom Emmi koja me pozorno gledala. Progutao sam knedlu u grlu.

„Možemo li krenuti moja damo?"-ponudio sam joj ruku koju je prihvatila.

„Vrati ju do pomoći i koristite zaštitu"-rekla je Emma i prebacila Kanadi kaput preko ramena.

„Emma molim te, ne sada"-mislim da su vodile jedan dobri dio dana razgovor o njezinom ponašanju majke u to sam siguran. Krenuli smo niz hodnik dok nam još nije dobacila paketiće kondoma. Kako Matt izlazi na kraj s njom?

„Nije inače ovakva..."-promatrao sam ju sa ogromnim osmijehom na licu. Možda sam ju trebao slušati o čemu priča, ali nisam se mogao prestati diviti njezinoj ljepoti. Oči su joj blistale i usne je razvukla u osmijeh koji me obara s nogu. Htio sam ju privući u poljubac i nikada više pustiti.