Our Story

Poglavlje 25

24. 11./25. 11.

„Tko je ovaj mladić Amilia?"-upitao me stric Mike uperivši vilicom u Sydneya. Večera je bila servirana i cijela obitelj se okupila oko stola kako tradicija i običaji nalažu.

„Ovo"-položila sam ruku na njegovo rame meni najbliže.

„Je moj dobri prijatelj Nicholas koji dolazi iz Australije. Nije nikada imao pravi Dan zahvalnosti i htjela sam mu pokazati što propušta"-to je bila djelomična laž. Doživio je Dan zahvalnosti, ali nije iskusio ovaj blagdan na naš način.

„Reci nam Nicholas, što studiraš?"-stric i Sydney su se zadubili u razgovor i Daisy me povukla za ruku da sjednem između nje i bake Rose. Nisam još završila objed. Nije kao da neće ostati ostataka za tri tjedna. Sydney nije ni primijetio da sam premjestila stolicu. Večera je bila i više nego dobra. Toliko dobra da sam morala otkopčati gumb na hlačama. Baka i Daisy su me pogledale sa zašto nam nisi prije rekla za njega pogledom.

„Zašto me tako gledate?"-baka je također znala za Aidena o očigledno joj je Daisy ispričala što se dogodilo kada se umjesto njega pojavio Sydney na kućnome pragu. Mislila je da plete pulover za Njega, kada bi samo Sydney za to znao.

„Kada si nam mislila reći da ti je Nicholas dečko?"-uzdahnula sam i primila se za most između očiju. Ako kažem da mi se ne sviđa lagala bih, užasno mi se sviđa. Nisam samo spremna to na glas izgovoriti. U drugu ruku, ako im kažem da smo prešli granicu prijateljstva i sada visimo negdje između dva svijeta, neće nikada prestati pričati o njemu. Daisy već ne prestaje. Što će biti kada im kažem da mi se sviđa?

„Nije mi dečko, samo..."-što je bio problem? Prije tri tjedna sam prekinula sa Aidenom, a Nicholas mi se sviđa. Osjećam se kao flundra. Voljela sam Aidena, ali zašto osjećam nešto prema Nicholasu onda? Kada mi se uopće počeo sviđati? Prije nego što je pojavio Aiden? Onoga dana kada smo bili u vrućem balonu? Ne znam odgovor. Ne znam ni kakvi su ovo osjećaji.

Zašto Sydney? Zašto ne dečko sa dobrim ocjena i toplim osmijehom i savršenim ponašanjem? Zašto sam se zaljubila u Nicholasa, njega sam opasnom aurom i misterioznim osmjesima i koketnim migovima? Možda što me izazivao da budem što bolja verzija sebe. Tjera me da preispitujem sve. Ali na kraju nitko me nije nasmijavao kao on. Stvarno je misterija za sebe. Misterija koju namjeravam razriješiti.

„Tvoja glava je trenutno možda zbunjena, ali tvoji osjećaji te nikada neće iznevjeriti"-natuknula je baka nakon moje duge šutnje o mojem i Nicholasovom ponašanju. Mogu li naše druženje uopće nazvati 'ponašanjem'? Samo se dobro zabavljamo kao prijatelji. Nisam se nikada ovako dobro zabavljala kao sada. Nisu bezveze govorili da su studentski dani tvoje najbolje godine života. Pametne riječi zbori mudra žena. Baka zna puno više o ljubavi nego ja. Starija je i iskusnija i doba prije 50 godina je bilo veoma drugačije nego danas. Odmaknula mi je kosu sa lica i pomilovala me sa svojim naboranim rukama koje su vidjele svijeta. Lagano sam joj se nasmiješila.

„Tko uopće kaže da sam zaljubljena u njega? Nedavno sam prekinula sa dečkom kojeg volim, a vi mi savjetujete da odmah prijeđem na drugoga. Jeste li vi normalne?"-priznala sam, dečka kojeg volim. To znači da ga još uvijek nisam preboljela. Još je uvijek negdje u mojim mislima. Duboko zakopan ispod mržnje koju ne osjećam prema njemu.
Uvukao mi se u kožu dublje nego što sam mislila.

„Ne"

„Da"-odgovorile su u isti glas. Pogledale su se međusobno.

„Nije preboljela Aidena. Još uvijek pati za njime. Nije..."-zastala je Daisy. Nije kao ja, htjela je reći.

„Život je prekratak kćeri da tuguje za jednim momkom. Nicholas zaslužuje osobu kao što je Amilia"-da je po bakinome ona ne bi htjela da trošim vrijeme na poglede nego da krenem u akciju. Pogledala je prema stolu gdje je još uvijek sjedio i pričao sa stricom Mikom.