,,Dodaj!", povikala sam da mi Yoongi doda loptu, ,,Trči na koš!"
Vodila sam loptu do sredine terena kada me nekoliko njih napalo. Ovo nam je finalna utakmica, ne smijem dopustiti da izgubimo kada smo ovako daleko dogurali.
,,Ljudi pomažite!", pozvala sam svoje, ,,Ovi se jarani ne igraju!"
Baš kada sam to rekla, nego mi je nogom zakačio gležnjeve i stropčala sam se ravno na lijevi lakat. Lopta je odletjela i protivnički tim je uzeo.
,,Faul!!!", povikala sam u bolu, ,,Tražim faul!!!"
Dvorana je zanijemila. Svi su se fokusirali na mene, koja sam gotovo zaplakala. Bila sam ljuta na sebe i momka koji mi je to uradio. Znaju li ljudi šta je fer igra danas.
,,Daj začepi, inače ćeš biti prebijen poslije utakmice!", protivnik mi je zaprijeto, ali ubro zajaukao jer ga je Yoongi čvrsto uštinuo za potiljak.
,,Sada i prijetiš, je li?", osjekao ga je pogledom, ,,Makni se od njega! Dovoljno si uradio!"
Podignuo me za zemlje i opipao modar lakat. Jauknula sam.
,,Svom težinom si pala na njega, zar ne?"
,,Aha. Onaj nije normalan."
,,Nemoj ubacivati slobodni udarac."
,,Naravno da ću bacati! To su poeni za nas!"
,,A tvoj lakat?"
,,Lakat se može izliječiti, pobjeda je sada na prvom mjestu!"
Uzela sam loptu, udaljila se od koša i duboko udahnula i izdahnula. Moram se usredsrediti samo na to da postignem zgoditak. Nikakve druge stvari ne trebaju uticati na mene trenutno.
Prvi koš sam ubacila kako treba. Red je bio na drugi. Ostali su se već spremili da uzmu loptu ako promašim.
Dobro Azra, mogla si postići koš jednom, možeš i drugi put.
Izvila sam ruku da gađam. U momentu kada sam ne naglo ispravila i izbacila loptu u pravcu koša, nešto je snažno puklo u mojoj ruci. Vrisnula sam i uhvatila se za isto mjesto kao i prije. Ubacila sam koš.
Moji iz tima su skakali i bili skroz sretni, a ja sam morala biti zamijenjena zbog povrede i poslana do osobe za prvu pomoć na utakmici.
,,A ako ruku naprvim ovako?", namiještao mi je ruku.
,,Jooj! Joj, joj! Aaaa! Boliii!"
,,Trebao bi ići na snimanje. Ovo ne izgleda dobro. Velike su šanse da je pukla."
,,Hvala, provjert ću."
Medicinar mi je stegnuo ruku i stavio je položaj za imoblizaciju. Ostatak utakmice sam presjedila.
Je li moja žrtva bila vrijedna? Da! Pobijedili smo sa tačno dva moja koša razlike!
Time skip:
,,Budite sigurni da vam cura neće pasti sa neba, tako da momci krenite u pohod i zakažite sebi para za maturu", profesor nam je objašnjavao. Ne mogu da vjerujem... Nakon godinu dana, već je matura... Već se rastajemo...
Ja nemam pojma sa kim ću na maturu. Koju god curu da pitam, dati će mi onaj svoj bitchy, grubi, seljasti pogled. Sve normalne su zauzete. Jednom riječju - ne gine mi propast.
,,Šta si se tako osušila?", Yoongi me ćušnuo.
,,Nemam freaking s kim na maturu. Ići solo, najbolje. Bolje i to, nego da mi gurnu neki bitch pod ruku."
,,Ma ajde, to je samo matura."
,,Lako je tebi reći. Znaš koliko je meni kao djevojka awkward pitat djevojku da ide sa mnom na maturu, jer sve djevojke misle da sam muško."
YOU ARE READING
Can I handle myself? | Min Yoongi✔
Teen Fiction,,Sa tobom ništa nije uredu!" ,,Propalice!" ,,Parazitu!" ,,Da li ovo tvoji roditelji, koji su dali svoj život za tebe, zaslužuju?" To je bilo sve što sam čula. To je bilo sve što je govorio neki zamišljeni glas, dok su ze zidovi polako stješnjavali...