Djevojka bez krila |✓

17

Ostatak doručka je bio proveden u tišini. Kad nisam jela palačinke tad sam pila vodu. No na svu sreću nitko me nije ništa pitao.

Nakon toga nas je Liam poslao sve u dnevni boravak. Posjeli smo se na kauče u krug. Sada svi čekamo nekoga da progovori.

Liam je pročustio grlo. "U redu. Dakle započnimo s ovim. Zdravo Leah. Divno te imati natrag."

Suzdržala sam nepotreban komentar.

"Za to vrijeme dok te nije bilo." Liam je nastavio. "Smo okupljali ljude i trenirali da pokušamo zauvjek zaustaviti tamu. Trebalo nam je malo vremena da uopće napravimo nekakav napredak, sve dok nam ti nisi očistila put dok si pobjegla. Tada smo uspjeli uzeti neke dokumente i doznati par korisnih stvari."

U tom trenu sam se sjetila kako me svi drže nekakvim herojem. Barem tako je Alvin rekao.

"Također ah.." Liam je neugodno odužio. "Smatram da ti je Ivan rekao što se dogodilo. Nego, smatraj ovo isprikom ne samo od mene nego od svih nas."

Pogledala sam ga zbunjeno. "Uh..za što točno?"

Mogla bi nabrojiti par stvari..

"Smatrali smo te izdajicom. Mislim, kad smo otkrili da te nema bili smo zbunjeni te skočili na zaključke. Glupo od nas znam. Plus trebalo je tolko da prođemo kroz sve što smo pronašli pa nismo odma vidjeli vođin dnevnik." Mia je uskočila.

Nisam znala što točno reći pa sam samo kimnula. To je sve ili?

"Nadam se da nisi ljuta na nas?" Mia je rekla što je više zvučalo kao pitanje.

Kut usne mi se podigao u malen osmjeh. Misle da sam ljuta na njih?

"Nisam. Na većinu tojest." Rekla sam prekriživši ruke preko prsa. Nadala sam se da je Alvin shvatio da se to odnosi na njega.

Još uvjek čekam ispriku za ne baš ljepo onesvještavanje. Još uvjek imam čvrgu na glavi. I da, boli.

Mia nije komentirala na 'većinu' dio nego mi je uputila vedar osmjeh.

"Nego." Jake je pljesnuo rukama poprilično glasno. Kad smo se svi trgnuli nam je uputio širok osmjeh. Naučila sam da ništa dobro ne dolazi od toga.

"Nastavimo s pričicom. Da skratim skupili smo dosta brojeva da napadnemo tamu, pobjedimo ih, javno osramotimo Oresa i onda ga ubijemo. Dio sa sramoćenjem je moja ideja, Leah si za?" Nasmijao se toliko široko da su me njegovi zubi zasljepili.

"Može. Zašto ne?" Slegnula sam ramenima. S Jakeom oko sebe nitko se ne može osjećati loše. Osim kad je ljut tojest.

"Fokusirajte se." Liam je okrenuo očima. "Znači, pridružuješ nam se onda? Nema bježanja ovaj put?"

Kimnula sam. Iako nemam što pametnije raditi. Plus na tren sam zamislila Oresa na podu i sebe pored njega kako mu polako režem krila sa leđa.

Leden osmjeh mi se pojavio na licu. "Može. Jake treba nekog da mu pomogne s njegovom idejom."

"Dušo volim te, ali se trebaš prestati smijati. Izgledaš..ne normalno." Jake je rekao s grimasom.

"Slažem se." Rekla je Emma glasno.

Osmjeh mi je nestao te sam okrenula očima. Idoti.

"U redu." Pljesnula sam kopirajući Jakea. "Priču sam shvatila i sve. Bla bla dosadno. Nego, prijedlog, imate možda teretanu gdje tu? Zanima me što ste radili ovih kolko već godina."

Alvine, čuvaj se. Muahahahah.