Ayleni je jedan od najljepših prizora grada NY definitivno bila zora. Sunce se rađalo između vrtoglavo visokih zgrada dok je cesta bila čista, bar koliko je to bilo moguće u ogromnom gradu. Grad je uvijek bio živ pa se ne bi ni začudilo ako bi vesela grupica ljudi se našla posred ceste u bilo koje doba dana protestirajući i tražeći svoja prava. Aylena je često razmišljala o policiji, ljudima koji su držali red i rad u gradu. Prema njima je uvijek gajila poštovanje. Naravno, sve je nečim izazvano, tako i to poštivanje. John, Aylenin otac je policajac te se ona od malih nogu nalazila usred ljudi u plavim odorama. Voljela ih je i nikad nije shvaćala ljudski strah prema policajcima.
Spustila je ,još uvijek toplu, čašu kave na stol tik do prozora i okrenula se prema ormaru. Čeka je još jedan naporan dan. Perrie joj danas pokazuje salu gdje će se održati vjenčanje tako da Aylena može procijeniti količinu cvijeća, jer joj Perrie nije znala sama objasniti. Rukom je prošla kroz zapetljanu kosu i nasmijala se sinoćnjem Reneovom padu sa stolice. Voljela je tog zbunjenog Francuza. Rukom potegne zelenu košulju i crne hlače a drugom rukom uhvati ostalu odjeću naguravajući je nazad u ormar. Njena najgora navika je upravo bila neurednost. Uzme zlatni lančić stavljajući ga oko vrata a pogledom tražeći torbu i ključeve stana.
…
«Taksi!» Rukom je mahnuo zaustavljajući jedan od mnogih žutih auta. Užurbano sjedne na zadnje sjedalo dajući adresu taksistu. Nervozno zapetlja prste. Mrzio je kasniti. A osobito kad je riječ o novom dogovoru. Nakon kraće vožnje taksist mu je stao u gužvi bijesno psujući na španjolskom. Liam odmahne glavom, plati i pješice produži do odredišta koje nije daleko udaljeno.
Brzim korakom je prelazio blokove veseleći se bar što još uvijek ima kondicije iako je prestao vježbati prije nekoliko mjeseci. Zaobilazio je ljude ponekad pogledavši na sat. Kasnio je. I to debelo tako da kad je došao do konačnog cilja dočekala su ga zatvorena vrata a natpisa za prodaju više nije bilo. Čini se da je ostao bez posla.
Glavom je odmahivao nećkajući se da li da ode u njen stan. Prije mjesec dana bi ga nazvao i svojim ali prije mjesec dana on nije znao da ga ona vara. U svom razmišljanju je došao do trećeg kata i ključem otvorio vrata i nagnuo se preko kreveta uzimajući svoju torbu. Ubrzo ju je napunio svojim stvarima koje su se danima polako nakupljale . Susjedna vrata su se otvorila i iz vrele kupaonice je izašla crnokosa djevojka umotana u ručnik. Liam je zastao na vratima još uvijek u ruci držeći kvaku.
«Liam» Rukom ga je uhvatila oko nadlaktice gledajući ga u oči. On otrese ruku skupljajući bijes u sebi.
«Makni se.» Kroz zube izgovori a crnokosa djevojka protrlja oči.
«Liam, oprosti. Znaš da mi ono ništa nije značilo.»
«Prokletstvo Mariah! A volim te! Kako si mi to mogla učiniti.» Sav onaj bijes ispliva na površinu čineći djevojku još više uplakanom. Liam zalupi vratima i spusti se na pod po torbu koja mu je ispala.
«Gotovo je» reče Liam. Tišina ispusti prostor. «Nikad te više ne želim vidjeti.»
Baci ključ njoj pod noge i jedan pogled mržnje upućen njoj. Bol u prsima se povećavala. A Liam iako ju je htio zagrliti i oprostiti joj u njemu se javio ponos. Ponos koji mu nije dao.
….
« Pa ovo je ogromno!» Uzviknu Aylena a jeka njenog glasa prolomi dvoranu. Ubrzo se jeki pridruži i Peerin smijeh. «Koliko će uzvanika biti?»
«700» Perrie gotovo ravnodušno odgovori a Aylena prekrije usta rukom. Možda i neće izgledati toliko velika kad dođu stolovi i stolice.
«Uh, onda bi se trebali baciti na posao. Hajmo, da čujem tvoje želje.» Uzme notes i kemijsku u ruku.
Perrie dođe na sredinu ogromne dvorane.
«Ovdje će biti prostor za ples pa mislim da bi bilo divno da bude okružen ružama. Ondje «Pokaže na sjeverni dio dvorane» će biti naš stol pa možda da i on bude okružen cvijećem ? Ipak se ti bolje razumiješ u to od mene.»
Aylena potvrdi klimanjem glave i već stvori sebi sliku delfiniuma oko stola. Aylena je čak bila i ushićenija od Perrie.
«A boja buketa? Klasično bijela?»
Perrie se nasmiješi.
«To ostavljam tebi da odlučiš, I samo da znaš sve će biti u plavo bijelom.» Plavokosa cura
Aylena zabilježi delfinium i frezije te bijele ruže kao dodatak stolu.
«Pozivnice?» Nelagodno upita Perrie.
«Ne brini, Rene će se za njih pobrinuti.» Aylena podari jedan osmijeh Perrie.
Nakon 2 sata…
«Sigurna si da smo sve obavili?» Pogledom prijeđe preko notesa.
«Daj, opusti se Aylena. Idemo na piće?» Aylena se nasmije a Perrie je uhvati za ruku i povuče prema autu.Prijeđu parkiralište u deset koraka.
«Mogu te nešto pitati?» Perrie se nesigurno okrene k Ayleni.
«Naravno» Aylena sjedne u auto.
«Kad se ti i Mike ženite?»
BILO BI LIJEPO DA OSTAVITE KOJI DUŽI KOMENTAR. VOLIM VAS XX
ESTÁS LEYENDO
SEVEN DATES /l.p./
Fanfic«Sedam spojeva je dovoljno. Sasvim dovoljno da se super provedeš s nekim. Jer, nisam ja za duge veze,» Nasmiješila se zabacujući bujne kovrče preko ramena. «A što nakon sedam spojeva?» «Svatko ide svojim putem ,kao da se ništa nije dogodilo.» «Prih...
