Big Apple. Velika Jabuka. Grad koji ne spava. Grad svijetla. Grad koji joj se uvukao Ayleni pod kožu, kojeg je svakim danom sve više i više voljela. New York. Lagani vihor joj je izbacio kovrče iz kaputa a ona ih je promrzlim prstima uporno vraćala pod kapu. Često je i na ovom laganom vihoru promatrala ljude. Zamišljala je kakvi su njihovi životi i da li i oni ispunjavaju svoje snove ili ih pak muče teške brige.
I dok je koračala trećom avenijom i skretala prečicom u drugu aveniju osmijeh bi joj zatitrao na usnama. Osmijeh jer je išla prema još jednoj svojoj ljubavi, cvijeću.
Zaustavila se ispred izloga i protresla je lagane smeđe čizmice te pogledom prešla preko raskošnog cvijeća.. Vrata su na samo otvaranje protresla zvonca te je njihov zvonak zvuk ispunio interijer.
Skinula je crveni kaputić i naslonila ga na šank pun ruža koji je nalazio na samoj sredini njenog žutog interijera. Popravila je crnu hajinicu i trznula se na zvuk povlačenja.Pogled joj je pao na Renea, plavokosog Francuza koji se ljuljao na ljestvama u pokušaju da dohvati crvenu kutiju s vrha police.
«Jutro Rene» Njen zvonak glas je odjeknuo cvjećarnicom. Gotovo plesnim korakom je došla do svog stola i dohvatila novu listu za dostavu cvijeća. Sjela je u jednu od visokih stolica te se kao dijete okrenula u njoj. I to je najviše voljela u svojoj cvjećarni, tu domaću atmosferu. Kao da je kod kuće. A njene i najčešće mušterije bi došle tu samo da pobjegnu od stvarnosti.
«Jutro, mon cheri! » Plavu kosu je odbacio lijevom rukom na stranu i oprezno sišao s ljestva te dotrčao (bar koliko je mogao u uskim treger-trapericama) do šanka s ružama što je izazvalo njen smijeh.
«Imaš novi kaput?» Ushićeno je viknuo i dohvatio ga te ga pokušao navući na sebe. Ali jedino što je uspio je bilo da izgleda kao dijete koje i dalje želi nositi svoju odjeću koju je preraslo a to je opet izazvalo smijeh kod nje ali i njega.
Zvuk zvonca iznad vrata je zaustavio njihov smijeh i nagonski su se oboje okrenuli prema vratima na kojima je pomalo zbunjen stajao smeđokosi dečko. Bijela majica se prilijepila uz mišiće a traper jaketa je pokazivala da njemu i nije baš toliko hladno.
«Dobro jutro» Promrmljao je a onda , nakon kraćeg razgledanja , dohvatio buket plavih orhideja te se s njima uputio na blagajnu.
«Jutro» Nasmiješila se i pošla prema blagajni. Rene se vratio na ljestve i dalje pokušavajući dohvatiti kutiju. Dečko je nervozno prošao rukom kroz kosu i pogledao prema van. Stvarala se neugodna tišina pa je Aylena ubacila u radio jedan od svojih najdražih cd-a te je interijer živnuo u veselim notama.
«Ako mogu primijetiti čudan izbor cvijeća» Dečko je ispustio jednom ’Mhmm' na što je ona nastavila « a za koga je?»
Zbunjen pogled kod smeđokosog dečka izazvao je Reneov smijeh. Znala je ona što se Reneu mota po mislima. Svaki put kad je ljubazna prema mušteriji Rene misli da koketira , ali nije. Pa bar ona tako ne misli. S njenog stajališta ona je samo uslužna i ljubazna.
«Za curu…erm.. Pa valjda će danas pristati biti moja cura.» Aylena je zastala na tren a crvenilo je jurnulo mladićevim obrazima pritom ističući njegove oči.
«Mislim da bi roze ruže bile bolji izbor, zar ne Rene?» Rene je kimao glavom a plava kosa mu je pala preko očiju.
«Pa valjda vi bolje znate» Slegnuo je ramenima i ruke ugurao u džepove traperica a pogled mu je proučavao smeđe marte na nogama.
Aylena je uhvatila već spremni buket rozih ruža i pružila ga dečku. Zahvalio se i stao na vratima kad je čuo njen povik.
«Hej!» Aylena je uskliknula i došla do dečka dajući mu bombonjeru. «Držim fige da pristane» Dečko se nasmiješio te zahvalio a onda sjeo u svoj bijeli auto koji je bio odmah ispred izloga i odjurio.
«Sretno Valentinovo» Aylena je prošaptala i vratila s k nespretnom Reneu u nadi da će mu pomoći dohvatiti onu kutiju s vrha police.
YOU ARE READING
SEVEN DATES /l.p./
Fanfiction«Sedam spojeva je dovoljno. Sasvim dovoljno da se super provedeš s nekim. Jer, nisam ja za duge veze,» Nasmiješila se zabacujući bujne kovrče preko ramena. «A što nakon sedam spojeva?» «Svatko ide svojim putem ,kao da se ništa nije dogodilo.» «Prih...
