Tangus - Završena

6. Poglavlje

- Ja sam udana.

Toliko tiho izgovorim i držim oči zatvorene da nisam sigurna  je li me itko u prostoriji čuo. Ali tišina se spusti i otvorim jedno oko te ugledam kako me Tangus gleda u šoku.

Cijelo mu se tijelo trese i ustaje brzo na noge te navlači hlače i majicu bez razgovora, a zatim mi okreće leđa i izlazi van. Suze još jače ispune moje oči i osjećam ih kako brzo klize niz moje lice, ruke mi se tresu ludo dok ga duboko u sebi molim da se vrati.

Ali nisam dovoljno jaka da to i izgovorim. - Track, idi za njim i jebeno ga ne ispuštaj iz vida! - gledam muškarca koji sjedi na rubu kreveta kako brzo ustaje i trči kroz vrata za Tangusom.

Suzne oči podignem i pogledam u Demona, njegova vrelina je potpuno nestala i njegove crvene oči više nisu vatrene, sada su nježnije crvene boje, još je ljepšu uživo nego na televizoru.

- Nisam znao - iskreno slegne ramenima dok ja obrišem suze sa svojih mokrih obraza i jače stisnem plahtu oko sebe i polako ustajem s kreveta.

- Što nisi znao? - bijesno se okrenem prema njemu i on me žalosno pogleda.

- Da si zaljubljena u njega - trgnem se na njegove riječi i pogledam u svoje noge.

- Nisam - prebrzo i neiskreno odgovorim, da ni sama sebi ne vjerujem.

- Emily, sebe laži koliko želiš, ali mene malo teže možeš, ja ipak znam tvoje najdublje tajne, kao da te tvoj muž zlostavljao dvije godine.

Teško udahnem i bijesno mu odgovorim dok uzimam svoju odjeću. - Gubi se iz moje glave!

- U redu - odmakne se za korak dok prolazim pokraj njega i odlazim u kupaonicu da se obučem, zamotana u plahti osjećam se skoro golom, a kad ugledam vrata od kupaonice na podu, poraženo dahnem i pogledam ga preko ramena.

- Okreni se da se obučem!

Njegovo tijelo se odmah okreće i pustim plahtu da padne na pod te brzo na sebe navučem majicu, gaćice i tajice i okrenem se natrag prema Demonu.

- Zašto si me natjerao da mu sve to kažem? - Glas mi izlazi poraženo i cijela zadrhtim kad se sjetim njegovog pogleda punog tuge, punog razočaranja prema meni.

- On ima pravo znati. Svakako mu to ne bi mogla kriti vječito.

- Da, ali ja bi mu rekla, ovako je ispalo da me ti nisi natjerao možda nikad ne bi saznao.

- Pa bi li? - Poraženo odmahnem glavom i pogledam po sobi, morati ću tražiti drugu jer su izbili sva vrata koja imam u ovoj sobi.

- Na žalost, ne mogu te ostaviti ovdje, ideš s nama.
Podignem pogled s vrata na njega, napravim korak natrag.

- Nema šanse!

- Žalim Emily, ali nisi me razumjela, ovo nije bilo pitanje, već zapovijed!

- Ja ne slušam tvoje zapovijedi, ne slušam ničije!
Napravi korak prema meni i pretvara se da sam manja od makova zrna, kad se u njegovim crvenim očima zapali vatra, strah me natjera da spustim glavu i poraženo, kao dobra curica, poslušam.

- Ideš sama ili te nosim, a ako te dodirnem onda će Tan poludjeti, a ako on poludi ja ću ga morati ozlijediti... pa, Emily koja je tvoja odluka?

- Idem sama - tiho odgovorim poraženi glasom dok odlazim do ormara i izvlačim već spakirani kofer.

- To je to? Očekivao sam više odjeće, tko su ti roditelji, čudo da nemaš oko sebe ljude da rade za tebe sve.

Trgnem se na njegov cinični ton i odmahnem glavom jer ne želim mu dozvoliti da me isporvocira. Ne želim njegov bolesni pogled na sebi, pogotovo ne želim njegovu vatru da me dotiče.