21. Poglavlje

3.8K 304 32
                                    

Otvaram oči i po prvi put nakon par dana se osjećam kao stari ja, nema boli, nema bijesa. Isti Tangus kakav je bio prije svega, čak i prije Emily.

Emily!

Podignem svoje tijelo i sjednem  te prestrašeno pogledom potražim njen oblik tijela. Jutro tek sviće i predivne zrake sunca se probijaju kroz prozor u sobu.

A ona, leži na kauču i jednostavno izgleda neodoljivo. Njena kosa smeđe boje kao da sjaji posebnim sjajom, lice joj izgleda kao u usnulog anđela kojeg jednostavno ne mogu, a niti želim dalje od sebe.

Polako maknem deku sa sebe i ustanem na noge, boli više nema, osjećam se sjajno kao da se nikad ništa nije dogodilo. Priđem joj i nježno dodirnem obris njenog lica, pratim liniju njenog nosa dok prstom klizim niz njene usne na vrat.

Volim ju toliko da sve u meni vrije od njene ljepote, kurac mi se trza kao da i on traži i želi ono što je njegovo. Ali strah me, strah da ne povrijedim bebu u njenom trbuhu.

Cijeli zadrhtim od miline kad se sjetim da će mi podariti kćerku, jedna i jedinstvena malena beba s genima vuka.

Buktim od ponosa i sreće ni sam ne znam kako da se nosim s tim, ponosan sam do boli, dok u sam u drugu ruku zabrinut jer je to malena djevojčica, bit će slabija od druge djece jer ima ljudski dnk.

Provučem ruke ispod njenog tijela i nježno ju podignem na svoja prsa, okrenem se i spustim ju na krevet kraj sebe. Odem na drugu stranu legnem i njeno tijelo privučem sebi. Snažno ju zagrlim i njen miris ruža okruži moje tijelo, ona i dalje spava kao usnula princeza.

Lagano kucanje me trgne i pogledam prema vratima kad ugledam snop plave boje i tirkizne oči koje me s oprezom gledaju. Jače stisnem Emily kraj sebe i pokušam sakriti koliko sam nervozan vidjeti Lulen, nakon svega. Nakon što me ostavila na punom mjesecu, nakon što me spasila od pakla s Emily. Jednostavno zatvorim oči i pokušam smiriti svoje nervozne prste.

- Možemo nakratko razgovarati? - tiho postavi pitanje dok gleda u usnulu Emily u mom naručju.

- Da, pričekaj me vani.

- Jesi li siguran da možeš hodati?

- Jesam Lulen, pričekaj me ispred vrata.

Kimne glavom i okrene se te napusti sobu. Svoju glavu dignem prema stropu i duboko u sebe udahnem zrak, da smirim svoje lude osjećaje. Ni sam ne znam da bih li stavio ruke oko njenog vrata ili bi joj jednostavno zahvalio.

- Moraš joj oprostiti.

Spustim pogled i moje oči se sastav s najdivnijom smeđom bojom. Lagane iskrice lete u njenim očima i osjećam da ako samo jednu riječ kažem loše za Lulen, da bi mi Emily mogla iskopati oči.

- Ne znam što da mislim. Ostavila me na punom mjesecu vani, upao sam na teritorij klana Wenderson! Tukli su me pomalo jebena tri tjedna Emily, boli, osjećam se izdano s njene strane.

Ona se podigne i ustane te napravi veliki razmak između nas. - Kunem ti se Bogom, Tangus, povrijedi tog divnog anđela, ja ću povrijediti tebe! Ona je htjela svima dobro i pustila te iako vidim koliko ju to boli! Trga se iznutra jer ju ti nikad nećeš voljeti!

- Emily, dođi ovamo! - ali ona napravi još jedan korak natrag da bi mi dokazala da plašljiva Emily više nije tu, sad ju je zamijenila ova vatrena i borbena žena.

- Lulen, uđi dušo! - Emily vikne prema vratima i sekundu kasnije ona se otvore te Lulen proviri unutra.

- Zvala si me, Em?

- Da, jesam, jer ti Tangus mora nešto reći! - bijesno gleda cijelo vrijeme u mene i kurac mi se trza i diže od njenog zaštitničkog stava i borbenosti.

Tangus - Završena Where stories live. Discover now