Tangus - Završena

1. Poglavlje

Koji vrag Emily?

Prvi put skupim hrabrosti pobjeći, suočiti se s svojim demonima i ja sam jebeno uspjela zalutati. I sad sjedim u autu kojem je nestalo goriva u vukojebini gdje već satima nije prošla ni jedna životinja, a kamoli drugi jebeni auto.

Tišina je zastrašujuće i znam da ne mogu ovdje ostati cijelu noć, moram potražiti pomoć. Povučem svoje prestrašeno tijelo, uzmem torbu i izađem iz auta te pogledam gore i dolje niz cestu.

Gdje?

- Ah pobogu ne biram novog muža, samo se odluči više! - bijesna sam na samu sebe te se okrenem i odlučim da idem naprijed, ironija moga života.

Stavljam nogu ispred noge i na svaki mogući zvuk se trznem te gledam kako ću pobjeći u šumu. Dok hodam uz sami rub ceste, podignem glavu prema velikom punom mjesec koji obasjava prolaz, ta divna ljepota pokazuje mi gdje trebam ići, večeras je posebno predivan.

Ni sama ne znam koliko dugo hodam, ali i dalje oko mene samo je šuma. Strah je i dalje taloži u meni te se trzam na svaki šum koji čujem, i najradije bih pobjegla i sakrila se ispod kamena, da me nitko ne nađe.

Glasno zavijanje me trgne i zaustavim se te pogledam preko ramena. Nisam znala da ovdje ima vukova, tresem se cijela jer osjećam kao da me netko gleda, osjećam kao da mi je bliže nego što ja mislim.

Okrenem se i požurim dalje, skoro pa da trčim. Treba mi sklonište, treba mi bilo što da se sakrijem, ne osjećam se nimalo ugodno ovdje sama. Tresem se dok mi korak postaje nespretan dok hodam uz rubu ceste, kada izgubim uporište i osjećam kako lagano padam u stranu.

Noge mi se spletu i silina udarca na pod mi izbije dah te mi se tijelo krene kotrljati nizbrdo, osjećam kako mi oštre bodlje i drveća deru kožu. Kad se napokon zaustavim, sve i jedna kost u tijelu vrišti od bolova. Ali podignem se na koljena na vlažnom tlu i polako dolazim sebi.

Kad me glasno režanje natjera da se okrenem lijevo i pokušam odmaknuti od skoro bijelih očiju koje me gledaju iz daljine. Kroz teški mrak se probija malo mjesečne te mi još više tjera strah u kosti dok mi se polako oči približavaju, polako se povlačim što dalje od tog zlobnog pogleda.

I srce mi treperi kad na slaboj mjesečini ugledam ogromnu mušku figuru. Ruke mi se tresu dok se tijelo trese od straha kad ugledam njegovu kosu do ramena i oči mu polako dobivaju crnu mrlju na bjeloočnici.

- Ne boj se, neću te ozlijediti! - srce mi ludo lupa dok gledam u njegove oči, polako podiže ruku i makne prljavi uvojak kose s mog lica.

- Tko si ti? - glas mi užasno podrhtava te mi kroz um prođe da se Brada nikada nisam ovoliko bojala kao ovog muškarca koji utjeruje strah u moje jebene kosti.

- Ja sam Tangus i ja ću večeras ispuniti sve tvoje snove.

Zadrhtim dok se njegove oči spuštaju u ravninu s mojima. Tijelo zatreperi i kao da se nešto dešava čega ni sama nisam svjesna, njegov miris ulazi u svaku stanicu moga tijela i odjednom se tresem od prejake želje da ga dodirnem, čisto da provjerim je li stvaran.

Njegov miris pun je muževnosti i sapuna, dok se miješa još nešto, neki miris koji me zove da ga probam, koji me tjera da spustim usne na njegove samo da bih vidjela šta me to toliko priziva njemu.

Odmahnem glavom da pročistim svoj um od nepoznate privlačnosti prema ovom nepoznatom čovjeku.

- Kako se ti zoveš? - klekne na pod ispred mene i gleda moj gležanj gdje osjećam malu bol.

- Emily.

- Vau imaš predivno ime Emily, ali i ne samo ime - pogled žari svaki dio mog tijela i gledam ga začarano dok se podiže i stavlja ruke ispod mog debelog tijela te bez imalo problema podiže me na svoje ruke.