Tangus - Završena

15. Poglavlje

Hladna voda na mom licu trgne me iz umrtvljenosti, i snažna želja pogodi moje tijelo dok podižem glavu i glasno zavijem prema punom mjesecu.

- Jebena životinja! - osjećam kako polako propuštaju lance dovoljno da mogu dodirnuti pod svojim nogama.

Sve u meni bukti dok se jebena vatra pretvara u požar, svaka kost u tijelu titra od želje za njom i tužno podignem glavu te u sebi ugušim još jedno zavijanje, dok mi se srce lomi jer nije kraj mene.

I potrebno mi je opet da spavam, potrebno mi je da bar njoj olakšam ovu noć.

- Donio sam ti hranu! - kao i obično istrese same kosti malo dalje od mene jer zna da ako mi priđe imalo bliže, jebeno ću ga ubiti u sekundi.

- Izvoli životinjo! - onaj tren kad pljune na mene, sve se zapali kao jebenu vulkan, trgnem snažno rukom te čujem lanac kako puca.

Dograbim čovjeka i snažno omotam lanac oko njegovog vrata te trgnem jednom snažno kao i uvijek njegove kosti popuste te se lome i on pada na pod mrtav.

Zatvorim oči i pokušavam svojim malo uništenim sluhom čuti je li itko primijetio što se dogodilo. Kad nastupi samo tišina, dozvolim želji da popuni svaki izgladnjeli dio za njom i snaga me ispuni do kraja jer želim ono što je moje, želim njeno tijelo kao izgladnjeli luđak.

Snažno povučem lance i mislim na njeno tijelo, mislim na njene usne, mislim općenito na svoju Emily. Nakon toliko uloženog napora, lanci napokon popuste i tijelom padnem naprijed.

Klečim na podu dok pokušavam bar malo povratiti snagu, pokušavam svoj ludi razum dovesti pod kontrolu. Tišina se spusti na nas i gledam u mrtvog čovjeka kraj sebe, tako je lako prekinuti njihov život i budale umjesto da žive, oni dozvoljavaju da ih ljubomorni muškarac vodi u sigurnu smrt.

Bijes me pogodi čim pomislim na Aleksa, idiot će tek dobiti ono što zaslužuje, lomiti ću mu kost po kost za svaki udarac.

Ali trenutno, mjesec me tjera dalje, mjesec želi i tjera moje tijelo do granice jer želi da uzmem ono što je moje, do sad sam se uvijek trudio da me onesvijeste kad je pun mjesec, ali da sam znao da dobivam snagu od njega, davno bi ove idiote riješio smrti.

Pokušam ustati na svoje uništene noge i shvatim da svoju težinu jedva držim od slabost, ali moram pobjeći dok imam priliku jer ako ostanem, slomit će mi duh i više nikad neću vidjeti ni osjetiti svoju Emily.

Već osjećam da su zavukli u moj mozak, osjećam posljedica od njihovog zlostavljanja i nisam siguran hoću li ikad vratiti starog Tangusa.

Tišina je zaglušujuća pa nakrivim glavu dok pokušavam upotrijebiti svoj sluh, ali onaj tren kad shvatim da su emocije bliže, da Emily vrvi u meni poput sunca i da je upravo u blizini kulta Wenderson, sve stane kad prva eksplozija prasne malo iznad mene.

Veliki alarm se upali dok upotrebljava preostalu snagu i nekako ustajem na noge.

Moja dušica je tu, moja obitelj je tu. Sve u meni vrišti jer ću napokon otići iz ovog pakla. Vrata od ćelije je ostavio otvorena pa se lovim za zid dok idem prema svojoj slobodi.

- Gdje misliš da si ti krenuo, životinjo? - Aleks tiho progovori iza mene i okrenem se te ugledam kako pušku drži na nišanu na moje grudi.

- Odlazim odavde i ako ćeš pucati učini to brzo jer tvoj pakao upravo dolazi po tebe.

Kao prizvan mojim riječima, sami vrag u obliku mutanta snažno otvori vrata, vatra sjaji iz njega, dok mu crna kosa leprša, a dlanovi su užarene crvene boje.

- Vidi, vidi, koga mi to imamo ovdje! - Demon se bolesno osmijehne i pogled mu je cijelo vrijeme preko mog ramena.

- Demon ovo je Aleks, Aleks ovo je Demon - pokušavam se održati na nogama, ali tijelo mi posustaje i naslonim se na zid te duboko u sebe udahnem i čekam da popusti bol u mom tijelu.