Prije dva tjedna stigavši kući, priželjkujući da se mogu ponovno vratiti i uživati u ljetnom odmoru, Evansovima su već nedostajali Ginevra i Giovanni te ugodna i topla atmosfera njihove skromne kuće. S oduševljenjem iščekujući prvi dan nastave na Konzervatoriju Trinity, Michael je odlučio maksimalno iskoristiti zadnje slobodne ljetne dane prije početka jesenjih kiša i nove školske godine. Rana jesen, koja ih je odlučila počastiti kolažem toplih boja koje su otkrivali crveni, žuti i narančasti listovi drveća, donijela im je još jedan dan sunčanog vremena, s toga su se blizanci odlučili izvaliti u udobne ležaljke u vlastitom vrtu. George je nabio slušalice u uši i pojačao glazbu na najjače, lupajući nogama u ritmu swing bubnjeva, dok je Michael konačno, nakon dugo vremena, odlučio da će se posvetiti svom drugom talentu - pisanju. Uzeo je kemijsku olovku u ruku, zavaljen u udobnu ležaljku u kojoj je uživao nasmijan pod zadnjim zrakama sunca. Otvorio je malu bilježnicu naslova La mia cara vita¹.
Otvorivši ju, ugledao je poeziju i razne citate, pa počeo pisati:
Voglio stare con te fino a quando gli ultimi raggi di sole non scompaiono.
(Želim ostati s tobom sve dok i posljednje zrake sunca ne nestanu.)
Ljubav prema Lucii, koju je preko videopoziva vidio svaki dan, nadajući se i iščekujući da će uskoro moći ponoviti ljeto, donijela mu je inspiraciju i sreću u životu. George se izležavao i cijelo vrijeme smijao prelistavajući sadržaje društvenih mreža, dok ga je Michael oštro pogledavao ispod pogleda, željeći da mu pruži tišinu kako bi mogao čuti svoje misli.
- Što je? - zbunjeno ga je upitao George nakon nekog vremena, primijetivši na sebi oštar pogled svog brata blizanca.
- Smješkaš se pa sam se pitao je li Angelina opet zaglavila u WC-u.
- Jako smiješno. - preokrenuo je George očima.
Stavivši točku na i, Michael je zaklopio svoju bilježnicu i prikvačio poklopac kemijske olovke na njenu prednju koricu.
- Ako te baš zanima - a ne bi te trebalo - poslala mi je poruku i želi me vidjeti, tako da idem k njoj, njuškalo.
- Po što? Nuditi joj svoje uslugice? - upitao ga je Michael cereći se.
- Nego? - brat blizanac odgovorio mu je nonšalantnim pitanjem, žute anđeoske aureole koja se gotovo mogla vidjeti kako nevino kruži oko njegove glave.
Prošao je rukom kroz kosu kako bi ju razbarušio, a zatim se uputio kroz stražnja dvorišna vrata, polako nestajući na vrućoj, asfaltiranoj cesti koja ga je vodila prema Angelininom domu. Michaelovu tišinu - u kojoj je napokon odlučio pisati - prekinula je skora zvonjava njegova mobitela koja ja najavila četiri sata i petnaest minuta. Vidjevši natpis Lucas iznad prijateljeve slike u kružiću ispod kojeg je stajao gumbić zelene slušalice, odlučio se javiti.
- Bok, Lucas!
- Ej... stari... što... radiš... - Lucas je izdisao i pohlepno uzimao zrak, zvučeći poput parne lokomotive.
- Pišem i odmaram.
- Znam da je ovo sad nenadano, ali... ali ja sam isto to upravo saznao prije deset... deset minuta. - uspio je dovršiti rečenicu jedva hvatajući zrak, zvučeći kao da će se svakog trenutka srušiti.
- Lucas, jesi li dobro? Jesi li trčao maraton? - zabrinuto ga je upitao njegov prijatelj.
- Da, baš sam se vratio s trčanja.
- O čemu se radi?
- Išao sam kupiti potreban pribor za početak škole... i... vidio sam neku curu koja mi je izgledala poznato. To je ona s naočalama... ona što svira klavir. Bila je s nama na audiciji.
YOU ARE READING
Život uz glazbu (UREĐUJE SE 📚)
Teen FictionŠesnaestogodišnji zaljubljenik u glazbu Michael Evans odlučuje živjeti svoj najveći san na jednoj od najprestižnijih glazbenih institucija Engleske - Kraljevskoj glazbenoj školi Westwood. Svirajući note svoje životne pjesme isprepletene crnim tipkam...
