Život uz glazbu (UREĐUJE SE 📚)

POGLAVLJE 20.

Bio je jedan sat ujutro kad je Mike bio primljen na hitnu operaciju. Tehničar na prednjem sjedištu vozio je kombi najvećom mogućom brzinom, a crvena i plava svjetla na njegovom vrhu osvijetljavala su im cestu punu magle. Mike je bio svezan na nosilima s maskom s kisikom na licu. Cijelo vrijeme je htio nešto reći, no Michael mu nije dozvolio da govori. Odjednom, Mike se onesvijestio, a tehničari su ga pokušavali probuditi, no bezuspješno. Srce mu je kucalo, no on je bio u nesvjesti, a krv mu se i dalje slijevala kroz njegovu sjajno bijelu košulju. Kad je bio prevezen u bolnicu operacija, u kojoj se borio za svoj život, trajala je puna tri sata. Michael i George bili su s njim do trenutka kad ga doktori nisu preveli u salu za operaciju. Kad su vidjeli oca zadnji put, prije no što je doktorica zatvorila vrata sale za sobom, sjeli su na stolice u hodnik i čekali. Michael je sklopio ruke i molio, a George je zabio glavu u dlanove. Pola sata sjedili su sami u pustom hodniku, no onda je k njima dojurila Chiara. Njezin izgled odavao je stanje u kojem se nalazila - vlasi kose stajale su joj svaka na svoju stranu, rumeni obrazi bili su joj natopljeni suzama, a ispod očiju od suza su joj nabrekli crni podočnjaci.

"Djeco!", uzviknula je Michaelu i Georgeu u suzama.

Pojurila im je u zagrljaj i stisnula ih najjače što je mogla.

"Jeste li dobro?", upitala ih je u suzama i glasom koji joj je pucao.

Primila je Georgea, a zatim Michaela za njihove obraze. Kroz crne obraze, pune čađe, klizile su im suze i natapale im žalosno lice.

"Tata je unutra.", rekao joj je Michael plačući i pokazujući na operacijsku salu koja se nalazila na drugom kraju hodnika.

Chiara je sad još jače zaplakala i uhvatila se za glavu.

"Zašto, dragi Bože?", upitala je lijevajući suze. "Zašto se to događa nama? Za sve sam ja kriva!"

"Majko, smiri se. Nisi ti kriva ni za što.", pokušao ju je umiriti George zagrlivši ju. "Onaj čovjek koji je to učinio tati će platiti, kunem se.", govorio joj je George koji je počeo nakupljati bijes na spomen tog čovjeka. "Obećajem da će sve biti u redu.", rekao joj je.

Svi su bili preplašeni i zabrinuti, a ona nije prestajala jecati i plakati. Sve to bilo je previše i nepodnosivo za nju. Dvaput je išla povraćati od muke, a jednom se skoro i onesvijestila. Evansovi su sjedili u hodniku nasuprot sale i iščekivali rezultate s Mikeove operacije. Kazaljke sata bezvoljno su se, sporo i lijeno pomicale. Vrijeme je prolazilo vrlo sporo, a svaka sekunda bila je natopljena brigom, očajem, tugom i napetim iščekivanjem. Dok su Michael i George bili budni, Chiari su se počele sklapati oči pa je uspjela zaspati na Georgeovom ramenu. Bila je umorna i isrpljena od svega što se dogodilo. Spavala je do sedam sati ujutro kad je Michael odlučio da će ustati sa stolice, izaći s hodnika na svjež zrak i o svemu promisliti.

"Idem van na zrak.", rekao je Georgeu.

George mu je klimnuo glavom. Michael je ustao i uputio se hodnikom do izlaza iz bolnice. Prije no što je izašao na zrak, kupio je čašicu vrućeg čaja iz automata. Uzeo je čašicu i uputio se van. Vrijeme koje ga je dočekalo bilo je užasno - crnina neba zaklanjala je zrake sunca i ostavljala hladnoću iza sebe, a gusta magla i dalje je ležala na tlu, ne pomičući se. Svjež zrak kojeg je udahnuo poslao je kroz njegovo tijelo val bistrine. Više nije osjećao tugu, zabrinutost i žalost - osjećao je bijes, umor i bespomoćnost. Nije imao volje za životom. Nije htio gledati ljude. Nije htio ništa, osim biti sa svojim mislima i vrtjeti cijeli događaj ispočetka u nadi da će ga moći promijeniti, no znao je da neće. Počeo je razmišljati. Prva misao koju je imao je ta da ocu nije vjerovao. On nije bio kriv za ništa. Požar sigurno nije podmetnuo on, a kamo li organizirao otmicu. Otpio je gutljaj čaja, a zatim se spustio stepenicama do šljunčane staze koja ga je odvela prema klupicama. Vidio je da je mokra, no svejedno je sjeo na nju. Opet je otpio gutljaj čaja i počeo razmišljati. U razmišljanju ga je prekinula pojava ljudi iz daljine. Bili su to Andersonovi, Paula, Maya i Oliver.