POGLAVLJE 16.

210 95 126
                                    


Alarm na Michaelovom mobitelu opet ga je ovo jutro trgnuo iz njegovih snenih, lijepih snova. Zaustavio je alarm, a zatim ustao i otišao do prozora da digne rolete i osvijetli sobu. Dižući rolete, ugledao je kako se pred njim ocrtavaju obrisi magle koja se vukla po travi njegovog stražnjeg dvorišta. Otvorio je prozor da provjeri kako je vani - došao je do zaključka da će se morati toplije obući. Zatvorio je prozor, a zatim je došao do svog velikog ormara i pogledao se u ogledalo koje mu je pokazalo šesnaestogodišnjaka u sivoj pidžami i zamršenoj kosi. Odmah je uzeo češalj s noćnog ormarića i popravio kosu. Nasmiješio se vlastitom odrazu koji mu je ozvratio istim smiješkom. Otvorio je ormar i s najviše police izvukao omiljeni, topao, pleteni džemper koji mu je isplela i poklonila Ginevra za prošli Božić. Džemper je bio plave boje, a po sebi je imao mnoštvo razbacanih bijelih pahuljica. Također, uzeo je donji dio tople, sive trenirke. Zatvorio je ormar, otvorio vrata sobe i uputio se na WC da obavi svoju jutarnju higijenu - umio je lice te oprao zube, a zatim napustio kupaonu. U blagovaonu ga je, svojim prekrasnim mirisom, mamio doručak. Spustio se stepenicama, a u blagovaoni je zatekao Chiaru, Mikea i Georgea koji su sjedili za prepunim stolom te lagano doručkovali i čavrljali.

"Good morning, Sunshine!⁵", pozdravila ga je Chiara.

"Ejj, mama!", odgovorio joj je Michael poprilično sretno.

"Jutro sine!", pozdravio ga je i Mike.

Michael mu nije odgovorio ništa, nego mu se samo lažno nasmijao. George je uhvatio Michaelov lažan smiješak i pogledao ga je, što je Michael odmah shvatio kao "prekini više s opsesijom o tome da je naš otac podmetnuo požar i opljačkao sobu". Sjeo je za stol te uzeo kajganu, kruh i sok. Nešto mu je govorilo da će mu današnji dan, unatoč vukućoj magli i vlažnom vremenu biti jako dobar. Vjerojatno zbog toga jer Lucas stiže u školu.

"Možeš otići po Lucasa nakon što se najedeš, a ja ću vas odvesti u školu ako želiš. Usput mi je.", rekla mu je Chiara radosno.

"Naravno. To bi bilo odlično.", odgovorio joj je Michael.

"Dobro.", počeo je Mike. "Ja vas moram napustiti. Danas s poslom počinjemo ranije.", rekao je.

Mike je poljubio Chiaru u obraz, a zatim uzeo svoju termosicu s toplom kavom koja se nalazila na pultu u kuhinji i krenuo prema izlazu.

"Kišobran za svaki slučaj!", doviknula mu je Chiara prije no što je napustio kuću.

Mike joj se zahvalno nasmijao, a zatim je pozdravio nju i dečke te sjeo u auto i otišao na posao.

"Ja se moram otuširati i spremiti.", rekla je dečkima napuštajući blagovaonu. "Molim vas samo da počistite stol za sobom.", dovršila je.

"Okej.", rekao je Michael. "Ja se najedem i idem po Lucasa.", nadodao je.

"U redu!", viknula mu je sa stepenica.

"I? Je li ti se Oliver javio koji put?", upitao ga je George po tiho.

"Nije još.", odgovorio mu je Michael.

"Samo se nadam da će rezultati analize pokazati tko je krivac.", rekao je George uzimajući još prepečenca i džema od marelice.

"Iskreno, nadam se i ja.", odgovorio mu je Michael. "Samo želim da se to sve više završi.", nadodao je iskreno.

"Riješit će se. Vjeruj mi.", rekao mu je George smireno, primivši ga za rame i prodrmavši ga lagano.

Michael mu se samo nasmiješio, a zatim je ustao od stola, završivši s doručkom. Uputio se prema vratima i izašao je van. Otišao je do Lucasa. Pozvonio je na vrata njegove kuće, a zatim je čuo kako netko u kući zove "Lucas!". Bila je to očito Emily. Lucas je dotrčao do vrata i otvorio ih.

Život uz glazbu (UREĐUJE SE 📚)Where stories live. Discover now