Život uz glazbu (UREĐUJE SE 📚)

POGLAVLJE 19.

Ove večeri ulicom više nije odzvanjao smijeh djece, već zvuk policijskih sirena. Sablasna zelena osvjetljenja okolnih kuća bila su nadjačana svjetlima policijskih sirena - bijelim, crvenim i plavim. Bljeskovi fotoaparata vidjeli su se svakih pet sekundi, a novinari su pratili cijeli događaj. Chiara je gledala kroz zavjesu i vidjela da se počelo skupljati još više novinara no prije. Policija - koja je zauzela svoj položaj preko cijelog prednjeg dvorišta kuće Evansovih - ih je pokušavala zaustaviti i udaljiti.

"Još su tu.", rekla je Chiara Oliveru.

"Ja više ne mogu sjediti mirno.", rekao je Mathew svima, a zatim ustao s kauča.

"Mathew, morate ostati pribrani. Sjednite.", obratio mu se Oliver.

"Govoriš mi da se smirim?! Kako da se smirim kad mi život djeteta ovisi o vama?!", upitao ga je ljutito i povišenim tonom.

"Mathew, smiri se.", rekla mu je Emily potežući ga za rukav majice.

"Kako da se smirim? Kako ti možeš biti tako mirna?", upitao ju je.

"Moj tim i ja dat ćemo sve od sebe da ih spasimo.", rekao mu je Oliver pokušavajući ga umiriti.

"Naravno da hoćete! Morate!", odgovorio mu je Mathew uzrujano.

Mathew se spustio natrag na kauč i zabio svoju glavu u ruke. Emily je položila svoje ruke na njegova ramena i zagrlila ga. Oliver je prišao Chiari koja je i dalje ukipljeno stajala i gledala bljeskove fotoaparata kroz prozor.

"Zašto niste zaustavili Mikea i Michaela?", upitao ju je gledajući ju.

Ona ga nije pogledala. Samo je stajala ukipljeno i promatrala u dvorište. Stajala je još neko vrijeme u tišini, ne odgovarajući na Oliverovo pitanje, a zatim progovorila.

"Pokušala sam.", rekla je ispod glasa.

Suze su joj se počele nakupljati u očima, a zatim su opet potekle kroz njene rumene obraze. Pitala se zašto se to baš događa njoj i njezinoj obitelji.

"Sve će biti u redu. Obećajem.", rekao joj je, a zatim ju zagrlio.

Spustila je svoju glavu na njegova prsa i jecala u njegovu plavu košulju, natapajući ju gorkim suzama. Oliver ju je i dalje držao zagrljenu, pokušavajući ju smiriti.

"Kad će to više biti gotovo?", upitala ga je sva u suzama.

"Začas. Obećajem.", rekao joj je.

Odvojio ju je od sebe, a zatim je otišao prema ulaznim vratima i izašao van iz kuće.

"Ne možemo im dopustiti da uđu u dvorište.", rekao je Oliver šefu pokazujući na snimatelje.

"Plan je bio da ih otjeramo, a da onda idemo po taoce.", rekao je šef.

"Ne. Nemamo više vremena. Ne možemo čekati.", upozorio ga je Oliver.

Šef se okrenuo prema ostalima i počeo govoriti.

"Polovica s moje desne ostaje paziti na dvorište i ove... derelikte...", govorio je, "... a druga polovica ide sa mnom i Oliverom.", dovršio je. "Ne znamo koliko otmičara ima i kako su naoružani, zato se dobro pripremite. Pištolje u ruke i pažljivo.", govorio je.

"Gospodine Oliver!", viknula je novinarka u prvom redu. "Može li jedna kratka izjava?", upitala ga je nadglasujući ostale.

Oliver ju je ignorirao, a zatim je policija, na čelu s šefom i njim, počela trčati do šume. Nisu hteli koristiti aute jer bi otmičari mogli otići s mjesta čim bi vidjeli sirene. Mike i Michael sve su dublje i dublje ulazili u šumu. Par puta su se obojica sapleli u grmlje i granje na podu. Hodali su šumom sve dok se nisu zaustavili ispred rijeke preko koje je vodio most. S druge strane rijeke nalazila se drvena koliba u raspadnom stanju. Koliba je bila okružena maglom i cijela presvučena u mahovinu. Imala je razbijene prozore i vrata koja su stajala nahereno. Sablasni križ visio je s vrata i izgledao kao da će svake sekunde pasti na pod. Mjesto je poprilično zaudaralo, a izgledalo je kao da će se svakog trenutka urušiti. Mike i Michael pogledali su se zapanjeno, a zatim su prošli mostom koji se tresao pod topotom njihovih stopala. Prešli su na drugu stranu i sakrili se u grm udaljen od kuće desetak metara. Kroz razbijen prozor Michael je ugledao Mayu. Mahao joj je rukama iznad glave sve dok mu ih Mike nije spustio dolje.