Život uz glazbu (UREĐUJE SE 📚)

POGLAVLJE 11.

"Evo! Riješili smo kučku!", rekla je Maya ponosno, zatvarajući vrata ravnateljevog ureda u kojem su ostale Vicky i Tena.

"Jesam ti rekao da ću to riješiti?", upitao ju je Michael.

"Da!", odgovorila mu je. "Hvala ti!", rekla mu je i zagrlila ga.

"Oh, sad smo prijatelji?", upitao ju je sa smiješkom na licu.

"Ma bili smo od početka!", odgovorila mu je.

"Drago mi je.", rekao joj je.

"Tko će meni vratiti moj pramen kose?", upitala ga je. "Izgledam ko neko čudovište!", rekla mu je uzrujano.

"Opusti se. Kosa će narasti kad - tad.", rekao joj je nasmijavši se.

"Lako se tebi smijati.", rekla mu je. 

Torbu je stavila na pod, a zatim iz nje izvadila ogledalce i četku koje mu je pružila. 

"Pridrži.", zamolila ga je.

"Znaš, trebao sam ti vjerovati da je ta Vicky kučka odmah nakon što si mi to i rekla.", rekao joj je držeći joj ogledalce pred licem.

"Ma nema veze. Znala sam ja s kakvom se glupačom petljam. Moji poznanici su mi pričali o njoj.", rekla mu je popravljajući kosu. "Tvoj prijatelj propušta jako zanimljive stvari...", nadodala je.

"Ooo, da!", rekao joj je klimajući glavom. "Da je barem ovdje.", nadodao je.

"Bitno da on ozdravi.", odgovorila mu je uzimajući ogledalce i četku te ih spremajući natrag u torbu.

"Da.", rekao joj je. "Mislim da bismo trebali poći na predavanje.", predložio je.

"Idemo.", rekla je uzimajući torbu s poda i stavljajući ju na leđa.

Oboje su se uputili stepenicama prema učioni u potkrovlju. Stigavši do učione, pokucali su na vrata i ispričali se profesoru na što je on samo preokrenuo očima te im rekao da sjednu. Kod ravnatelja su se zadržali dobrih pola sata. Njihov ulazak u učionu popratili su svi učenici buljeći u njih svojim očima.

"Gdje su one dvije djevojke?", upitao je profesor Thomas Mayu.

"Ooo, upravo dobivaju svoju porciju.", odgovorila mu je zadovoljnim izrazom lica, a zatim se opušteno naslonila leđima na stolac prekriživši ruke i nogu preko noge. "Valjda će stići do kraja sata.", nadodala je.

"Valjda hoće.", rekao joj je profesor gledajući ju neraspoloženo. "Vas dvoje, ovo je knjiga koju trebate.", rekao je Mayi i Michaelu pokazujući im plavu knjigu naslova "Practical Pedagogy - 40 new ways to teach and learn", autora Mikea Sharplesa.

Michael i Maya pogledali su knjigu. Profesor je i dalje održavao uvodni sat, a Michael je izvadio bilježnicu da zapiše naslov i autora knjige. Maya, koja je sjedila s njim, i dalje je sjedila tako kako se prije namjestila i slušala profesora. Krajičkom oka uhvatila je da onaj dečko s naočalama i kovrčavom kosom, kojem je zaprijetila danas, letimice gleda na nju i grize usnu, a zatim da u nju i zuri. Okrenula se, pogledala ga i podigla obrve, na što se on preplašio, okrenuo od nje i dalje vodio bilješke. Mayin pogled bio je ubojit.

"Kakav douchebag⁴.", šapnula je Michaelu.

"Gospođice McGravitt!", uzviknuo je profesor iziritirano, prestajući pisati flomasterom po ploči.

"Da, profesore?", upitala ga je nonšalantno te prekriženim rukama i nogom preko noge. 

Drugi su prestali pisati i počeli gledati u nju.

"Mislim da ću vas opet morati poslati ravnatelju! Ja sam već star čovjek i nije mi do šale!", rekao joj je ozbiljnim tonom, skidajući naočale s očiju.