24. ~Necklace~

139 10 2
                                    

Probudila sam se ujutro sama u sobi. Skužila sam da sam još uvijek u onoj robi od jučer pa sam se htjela presvuči. Otvorila sam torbu i prokopala ali nisam mogla naći niti jednu majcu... uzela sam tajice koje su bile na vrhu i otvorila sam ormar, Harry je svoju robu već posložio u ormar. Uzela sam njegovu crnu majcu i zatvorila ormar. Presvukla sam se i napokon otvorila vrata i izašla iz sobe. Samo Bella je bila ovdje.

Bella: Dobro jutro ljutko.

Samo sam zakolutala očima i došla do kuhinje. Uzela dam jabuku i navukla tenisice i jaknu na sebe i izašla van.

Sjela sam na steprnice na trijemu i polako udisala hladan jutarnji zrak... baš kad sam pogledala u nebo koje je bilo tmurno, kao da se sprema kiša,  Harry se pojavio ispred mene.

Harry: Hej.

Ja: Hej.

Sjeo je do mene i gledao me kao da očekuje od mene da nešto kažem.

Harry: Što radiš ovdje sama?

Ja: Ništa. Gdje si ti bio?

Harry: Prošetao sam se malo da vidim gdje ima šta.

Kimnula sam glavom, kratko ga pogledala i nastavila gledati u daljinu...

Harry: Alison?

Ja: Hmh?

Harry: Jel te mogu nešto pitat a da se ne naljutiš?

Ja: Pitaj.

Harry: Što se dogodilo da se tako ponašaš?

Ja: Kako?

Harry: Sad me mrziš, sad me voliš, sad me tučeš, sad me ljubiš... odluči se.

Ja: Neznam. Možda je sve to zbog toga što te volim najviše na svijetu ali neznam šta da radim... *ovu zadnju rečenicu sam prošaptala dovoljno tiho da Harry ne skuži da sam to rekla*

Harry: Što si rekla?

Ja: Rekla sam da neznam.

Harry: Rekla si još nešto.

Pogledala sam u njega već pomalo iznervirano, mrzim kad me ljudi pitaju što sam rekla više puta...

Gledala sam bezobrazno u njega a on me gledao u čudu, možda mu je čudno što se već nisam počela derati na njega. Nemam se snage više svađati s ljudima, dosadilo mi je.

Ja: Ništa.

Okrenula sam glavu da ne gledam u njega ali osjetila sam njegov pogled na sebi. Krajem oka sam primjetila da se smijulji i gleda u mene...

Naglo sam se okrenula i poljubila ga. Stavila sam svoje ruke njemu oko vrata... on je par sekundi bio zbunjen ali se poslje opustio. Stavio je svoje ruke oko mojih bokova i povukao me sebi u krilo.

Prekinula sam poljubac i naslonila svoje čelo na njegovo. Srce mi je lupalo sto na sat... Pogledala sam ga u oči isto kao i on mene. Naslonila sam svoju glavu na njegovo rame i omotala svoje ruke oko njega isto kao i on svoje ruke oko mene i tako smo ostali sjediti u tom položaju.

Xx: Vidim, vi uživate.

Brzo sam se maknula s Harryja i ali bilo bi bolje da nisam... uplašila sam se kao nikad do sada.

Bježali smo ali nismo uspjeli pobjeći.

Harry: Niall?! Šta ti tu radiš? Da se nisi usudio taknuti ju!

Harry se ustao u moju obranu... ja sam se automatski za njim ustala i primila sam ga za ramena da se malo smiri.

Niall: Smiri se, nisam se došao svađati. Samo sam došao ponuditi dogovor.

Ja: Kakav dogovor?

Niall: *lagano se nasmijao* Ti nama predaš ogrlicu a mi vas ostavimo na miru. Ili, ti ne predaš ogrlicu i svi ljudi koje si ikada poznala i koje poznaješ, sve koje voliš i ne voliš ću ubiti, ukljucujuci i tebe. Imaš rok od mjesec dana. Ako do tada ne predaš ogrlicu, požalit ćeš.

Okrenuo se i u sekundi nestao. Imam rok od mjesec dana da ti monstrumi nestanu zauvjek.

HARRRY P.O.V.

Kad je Niall nestao okrenuo sam se prema Alison i zagrlio ju, znam da joj je to sad potrebno.

Alison: Nema vremena za to, moramo ici traziti.

Otrgnula se iz zagrljaja i uletila u kuću... lagano sam se nasmijao, ima moju majcu na sebi. Ušao sam za njom i sjeo za stol gdje je bila i Bella.

Alison: Bella, zovi Svena neka istog trena dolazi ovdje, hitno je. Harry, uzmi knjige i zaobilježi važne stranice. Pakujte se, ne ostajemo još dugo ovdje.

Ovo je rekla toliko brzo da sam ju jedva skužio.

Kao što je rekla, uzeo sam knjige i zaobilježio stranice ljepljivim papiricima a Bella je otišla u drugu sobu, valjda da nazove Svena. A Alison je pakirala moje i svoje stvari.

SVEN P.O.V.

Bella me nazvala i rekla je da je nešto hitno i da se moram brzo vratiti. No ja nemam vremena sada, doći ću kad riješim jedan problem.

Ja: Kako je Stefan?

Damon: Loše, grči se cijelo vrijeme.

Ja: Jesi saznao šta mu je?

Damon: Netko mu je vjerojatno stavio verben u piće.

Ja: Onda će bit bolje.

Damon: A što je s vješticom?

Ja: Ti i Stefan ste nesposobni da čuvate jednu vješticu a nama ponestaje vremena. Idemo u New Orleans, tamo ćemo srediti novu vješticu.

HARRY P.O.V.

Sven: Što je tako hitno?

Sven je uletio u kuću kao munja. Zašto mu je trebalo tako dugo da dođe?

Alison: Niall je bio ovdje.

Sven: Šta?! Kada? Kako? Šta je napravio?!

Alison: Ništa, ne brini se. Samo je došao reći nešto... ako ne predamo ogrlicu pobit će sve ljude koje sam ikad upoznala i ljede koje poznajem ukljucujuci i mene, rok je mjesec dana.

Sven se primio za glavu i od bjesa rukom pobacao sve s ormarića.

Bella: Smiri se!

Bella ga je pokušala smiriti, uspjela je. Čvrsto ju je zagrlio i duboko uzdahnuo.

Sven: Kako da se smirim? Sve je komplicirano. Neznam šta da radim.

Bella: Naći ćemo rješenje. Ne brini se. Zašto se toliko nerviraš?

Odvojio ju je od sebe i primio za ramena.

Sven: Ti si rješenje. Ti si ta koja će spasiti ovaj svijet.

Bella: Kako? *gledala ga je u čudu*

Sven: Nisam ti htjeo to govoriti jer sam te htjeo zaštiti, ali nemamo više vremena za čekanje. Moram ti reći.

Bella: Reci.

Sven: Ti nosiš krv jedne od najpoznatijih i najmočnijih vještica prošlog stoljeća iz Salema. Imaš veoma veliku energiju i snagu za svakakve vrste magije. Ali moraš uvježbati te talente, na svijetu postoji još par starijih vještica koje bi ti mogle pomoći. Idemo u New Orleans, tamo ćemo naći neku staru vješticu.

Bella: Jesi ti pijan?

Sven: Nisam. Govorim ti istinu. Ti si nam jedini spas.

Heyy pipls <3 prvo: zelim se ispricati jer jakooo dugo nije bilo nastavka... :/ skola me jebe s jedne strane, a praksa s druge... niš ne stignem :(
Ugl nadam se da vam se svida nastavak, potrudit cu se rijede pisat nastavke...
Posvete:
Wixa42
Matea_1D4ever
Hvala na ljepim komentarima <3
Ly ♥






Save meWhere stories live. Discover now