Save me

1. What the fuck is this?!

Bili smo u kolibi kao i svaki dan, vani je padala kiša i nitko nije bio baš raspoložen za pričanje, svi su nešto tipkali po mobitelima. Možda su bili umorni pošto je već kasno u noći. Ja sam odlučila prekinuti tu tišinu.

Ja: Ondaa... sutra je tjedan dana od kad smo našli ovo mjesto. Očemo proslavit?

Sven: Zapalit ćemo vatru ispred i proslavit.

Bella: Želiš zapaliti šumu?

Sven: Kak si ti glupa.

Bella: I ja tebe volim.

Hah, to su uglavnom njihovi razgovori. Svi znaju da se sviđaju jedan drugome samo oni neznaju.

Lucas: Idem ja sad doma, umoran sam.

Ja: Ćao štreberko. *poslala sam mu zračnu pusu*

Lucas: Ćao plavušo.

Megan: A mi ostali ne postojimo?

Lucas: Ooo pa i vi ste tu? Bilo je tako tiho da vas nisam ni primjetio.

Megan: Nemoj da ja počnem pričati pa ćeš vidjeti kako će biti tiho.

Lucas: Oke oke, smiri se.

Izašao je i ona tišina se nastavila, baš je dosadno.

Ja: Zašto svi šutimo?

Nitko me ne doživljava, svi su u svom svijetu. Odjedamput je nešto razbilo prozor, svi smo se uplašili dok je hladni vjetar puhao krozprostoriju i pogasio sve svječe. Uzela sam upaljač i prešla po prostoriji s njim da vidim što se dogodilo. Jedan kamen je bio blizu prozora, s tim je razbijen. Uzela sam kamen s poda, oko njega je bila zavezana neka poruka. Pogledala sam u Megan, Bellu i Svena. Vratila sam pogled na onaj kamen i poruku. Otvorila sam i počela čitati.

"Vidim da ste se ljepo smjestili. --A."

Pružila poruku Svenu. Kad je Megan pročitala bacila je papirić na pod i naglo izašla iz kolibe.

Ja: Megan stani!

Megan: Alison ostani unutra! Tko se zajebava s nama? Ajde ako imaš muda pokaži se! *derala se*

Ja sam krenula prema njoj kad se ona okrenula prema kolibi. Netko ju je primio za vrat, nož je držao na njezinom vratom. Ona je malo vrisnula i nestali su u mraku. Ostala sam stajati na ulazu u kolibu a iza mene su stajali Sven i Bella. Povukli me unutra i zaključali vrata.

Sven: Pomognite mi da ovaj ormar dovučem do razbijenog prozora, da ne puše vjetar. Nikuda ne možemo ići, taj netko će nas ubiti.

Ja: Što se dogodilo s Megan?

Sven: Neznam ali znam da ako izađemo van da će nas ubiti.

Ja: Da zovemo policiju?

Bella: Nema signala.

Odjedamput mi je zazvonio mobitel, dobila sam poruku.

"Istog trena ćete otići van iz kolibe inače će vaša draga prijateljica postati nečiji obrok. --A."

Sven mi je uzeo mobitel i pročitao poruku, ja sam sjela na pod i primila se za glavu.

Sven: Tko je taj "A"? Što želi od nas?

Ja: Želi da odemo van, pročitao si.

Sven: Nejdemo nigdje!

Ja: Želiš da ubiju Megan?

Sven: Ne, ali ako izađemo ubit će nas.

Nastupila je tišina. Bella je sjedila uplašeno na kauču, izgledala je kao da je duha vidjela. Kako je taj "A" uspjeo poslati poruku kada tu mema signala. Došla je još jedna poruka.

"Say goodbye to your friend. --A."

Pročitala sam i opet dala Svenu da procita. Začuo se vrisak, prepoznajem glas, to je Megan. Pokušala sam otići do vrata ali me Sven zaustavio. Počela sam plakati i otimati se ali on me čvrsto zagrlio i nije me puštao. Naglo sam se smirila jer sam se sjetila Lucasa.

Ja: Lucas! *maknula sam se iz zagrljaja* Gdje je on?

Sven: Pokušat ću ga nazvati.

Uzeo je mobitel i uzrujano hodao po prostoriji. Nitko se ne javlja, nije ni čudo kad ovdje nema jebenog signala. Sjedila sam na podu pored kauča i buljila u jednu točku na zidu. Tko je i zašto ubio Megan? Što je napravila? Zašto baš mi? Jel je ovo neka usrana šala?

Sven: Jeste dobro?

Pogledala sam ga sa suzama u očima i opet počela plakati a Bella je još uvjek sjedila na kauču kao kip.

Sven: Ejj, smiri se. Sve će biti uredu.

Zagrlio me, čvrsto i nježno. Kako da se smirim kad mi je frendica mrtva? Kako će biti uredu? Kako? Odjedamput je netko pokucao na vrata, svi troje smo se trznuli i pogledali prema vratima. Sven je pogledao u mene u znak da ide otvoriti i krenuo je laganim koracima do vrata.

Ja: Sven nemoj! Nemoj otvarati! *ustala sam se s poda*

Sven: Dodaj mi nešto oštro.

Izvadila sam iz svoje torbice mali nožić i dobacila mu. Ja sam sa Bellom stala na drugi kraj sobe i zagrlila ju. Pripremio je u jednoj ruci nožić a drugom rukom je primio ključ i odključao a zatim polako kvaku pomicati dok se vrata nisu otvorila...

Evoo :) stavila sam odmah danas nastavak jer je uvod prilicno dosadan...

Ovo nece bit prica kao neke, ljubavne i tak nes... ovo ce bit neka horror prica :D ja volim horore :)

Ugl... dobila sam ideju za ovu pricu kad sam gledala film "Tijelo lijepe Jennifer" a i sad sam pocela gledati Slatke male lažljivice tako da će ova prica biti nesto izmedu tog... izmedu serije Sletke male lazljivice i filma Tijelo lijepe Jennifer :)

Uzivajte ;) neznam kada cu nastavak staviti :)

Oprostite na greskicama :) citajte, komentirajte, votajte :*