Potreban [✔]

9. Ništavilo

"Šta ti se to desilo?" Zaprepašteno me upita mama sljedećeg jutra kada sam sišao na doručak. Sinoć sam se vratio kući oko dva sata, a moji su već spavali. Pretpostavljam da su me čuli, ali da nisu mislili kako će njihov sin napraviti problema pa se nisu ni ustručavali da provjere.

"Ništa važno pomena", odvratim nonšalantno, ali me prijekorno pogleda i križa ruke čekajući da joj objasnim porezotinu na čelu. Odpušem i nastavim:

"Potukao sam se nekim idiotom koji je krenuo silovati neku djevojku."

"Dragi Bože, pa šta se desilo nakon toga?"

"Došla je policija i dao sam izvještaj, na kraju moram platiti kaznu", mrmljam tiho i uzimam šolju kafe koja je bila na stolu.

Mama je nijemo nastavila da me pomatra, a otac se počeo smijati. Odvratili smo pogled prema njemu i mama mu oštro odvrati:

"Šta se smiješ? Sin nam se potukao i završio u policiju!"

"Sjetio sam se kada sam se ja tako jednom potukao sa nekim tipom koji se tebi udvarao pred nekim kafićem. Sjećaš se?"

"O Bože nevjerovatan si", odvrati ona, ali joj rubom usne primjetim sitni smješak.

***

Kasnije tog dana sam nazvao Doru koja se ubrzo nakon prvog zvona javila. Zvučala je pospano, pogledao sam na sat i bilo je podne.

"Zar sam te probudio?"

"Jesi, ali nema veze."

"Hm, jesi za kafu danas?" Upitam nervozno prolazeći rukom kroz kosu. K vragu, ne pamtim kad sam ikoga zvao na kafu sem Valerije, pojmilo mi se kao nešto strano taj osjećaj. Čak ni onda kada sam Valeriju ponudio onu noć na kafu nisam bio posve svjestan svojih postupaka, refleksno sam je upitao jer mi se činilo kao jedini način da je se riješim, a ni svejstan tada nisam bio koliko će mi ta žena postati u tom kratkom vremenskom periodu bolna tačka.

"Da naravno, kada ti odgovara?" Čujem je sa druge strane malo razbuđeniju nego maločas. Ponovo pogledam na sat i odmah zaključim kako će Dori trebati bar dva sata da bude spremna.

"Oko dva?"

"Može, samo mi pošalji adresu kafića, sad se idem razbuditi. Vidimo se!" Kaže veselo i prekine poziv. Da mi je neko rekao da ću u Londonu upoznati neku djevojku, spasiti joj faktički život i poslije toga je pozvati na kafu rekao bih toj osobi da ima bujnu maštu. Otišao sam u svoju sobu da se obučem i poslije toga javio svojima da idem vani na šta mama zaprijeti da ne pravim gluposti i izbjegavam tuče, obećao sam joj da neću i popraćen očevim osmijehom zatvorio sam vrata iza sebe.

Našao sam kafić nedaleko od centra grada, bio je otmjen i malen kafić koji je sav mirisao na kafu i tople krofne sa đemom od jagode. Naručio sam već sebi kafu sa puno mlijela i krofnu uz to, poslao Dori poruku i uzeo mobitel u ruke. Od Valerije sam prestao dobivati poruke i srce mi se stegne na tu pomisao, da li je odustala? Trebao bih biti sretan ako je to istina, ali se osjećam sjebano, htio priznati ili ne htio, urezala mi se duboko i bez ikakve napomene, to sam shvatio već one noći kada sam ostao kod nje, a upravo nas je ta noć razdvojila i uništila.