Potreban [✔]

14. "Gori u paklu!"

Pratili smo doktora do Ashove sobe, prizor je bio malo reći bolan. Ležao je kao i kako sam ga našla, beživotan. Priključen za respirator poprimio je malo boje, ali jedva primjetno.

"Imao je sreće što ste ga pronašli, skočio je petnaest minuta prije nego ste došli, a sa masažom srca i uduvavanjem ste uspjeli da izbacite vodu iz njegovih pluća i disajnih kanala."

"Hvala Bogu", kažem uz olakšani izdah.

"Međutim", kaže doktor i pogleda u Asha "ne znamo kad će se probuditi, za sada sve što možemo je čekati."

"U redu, hvala Vam doktore", kažem uz blagi osmijeh. Napustio je sobu i ostavio mene i Ryana sa Ashom sami. Prišla sam njegovom krevetu i vršcima prstiju dodirnula njegovu blijedu ruku koja je bila hladna kao led. Spustila sam usne na njegovu ruku i zahvaljivala se što je preživio, pitam se šta bi bilo da nisam odlučila da ga pratim. Vjerovatno bi ga neko pronašao u prolazu, nakon možda dan ili dva. Sebi nikad oprostila ne bih što ga nisam zaustavila, a ni sada ne znam kako da se suočavam sa ovom situacijom.

Znala sam da je Ash pri samoj litici ponora, trebalo mu je tako malo...trunčica nečega da odustane od života, a taj trunak nečeg sam na kraju bila ja. Boli me činjenica da se ovo sve izdešavalo zbog mene, zbog moje upornosti i tvrdoglavosti, ali sad pogotovo neću odustati od njega. Želim da napokon shvati da nije sam, da sam tu za njega bila i ostala.

Ne znam koliko sam dugo sjedila kraj njega kada je u sobu ušla sestrica obavještavajući me da je vrijeme posjete istekla, te da mogu doći sutra da ga vidim. Ryan me čekao na hodniku, a kada sam se suočila sa njegovim zabrinutim pogledom sve što sam mogla je utrčati mu u zagrljaj.

"Žao mi je zbog svega", mrmljala sam mu u prsima dok sam ga jače stegnula u zagrljaj.

"U redu je, tu sam Valeria uvijek."

"Nije u redu, govorim stvari koje te najviše povrijeđuju, ponašam se egoistično", odmaknem se od njega i uzimam za ruke. Otkako sam upoznala Ryana sve mi je bilo lakše sa njim, bio je moj oslonac na svemu i dugujem mu štošta toga.

"Gledaj, obećavam ti više nikad ovo uraditi, nikad."

"Možeš li večerom obećati?" Uspije me nasmijati.

"Da, večerom."

"Onda je sve riješeno", kaže uz lagani osmijeh i poljubi me na čelo.

***

Ujutro sam dobila poziv od Chloe, unatoč nespavanju zbog svega što se desilo ustala sam iz kreveta i javila se.

"Mogu li doći kod tebe?" Čula sam je sa druge strane veze.

"Možeš, naravno."

Pospremila sam svoju sobu, krevet i na kraju krajeva i sebe samu. Presvukla sam se u hlače i majicu, te čekala Chloe da se pojavi. Kada je stigla snažno me zagrlila ne puštajući me narednih minuta:

"Čula sam od Ryana sve, žao mi je što nisam prije mogla doći."

"U redu je, trebalo mi je malo vremena nasamo."

"Kako se osjećaš sad?" Upita me u dnevnom boravku. Odahnula sam.

"Iskreno, znajući da je preživio bolje", odgovorila sam. Cijelu sam noć samo razmišljala o tome i brinula, jer zaboga, nisam mogla izbaciti pomisao šta bi bilo da sam zakasnila.

"Spasila si mu život", blago kaže Chloe zbog čega oprezno klimnem glavom.

"Ali sam i razlog zbog čega se bacio."

"Nisi ti bila razlog, nego situacija u kojoj se zadesio, prošao je dosta toga, ovo je samo bila kap koja je prelila čašu."

"Ne znam kako dalje, kako ću ga pogledati u oči kad se probudi, šta mu ikako reći?"

"Valeria", Chloe me uzima za ramena "prokleto ćeš mu očitati bukvicu, dati do znanja da nećeš nikad otići od njega i poslije toga ga stranstveno poljubiti!"

"Ha-ha, u filmovima možda."

"Okej, šala na stranu, ali ozbiljna sam po pitanju da mu daš do znanja da ne ideš nigdje. Kroz cijeli taj period kako se poznajete je imao strah da ćeš otići, sad mu mora biti jasno da do toga neće doći."

Ušutila sam. Znala sam da mu moram dati to do znanja, ali kako? Na koji način? Izdahnula sam, polako i sigurno sam gubila razum sa ovim.

"Nisam došla samo zbog toga", odvrati Chloe nakon duge šutnje "dobila si posao u salonu za šminkanje."

"Molim!?" Šokirano odvratim dok se Chloe nasmijala.

"Da, da, da! Pričala sam sa Tonijem i pokazala mu slike od tvojih remek djela, pristao je da te uzme za radnika, ali moraš prvo da dobiješ diplomu za završen kurs šminkanja."

"Kad?"

"Čim dadneš otkaz kod onog kretena idemo."

"Znači računaj odmah sutra to", rekla sam uz osmijeh i ustala se sa sofe.

"Gdje ćeš!?" Upita me Chloe zbunjeno.

"Šta misliš? Idem nabiti nogu Davidu i pokazati mu srednji prst", kažem uz cerek i zatvorim vrata spavaće sobe da se presvučem.

Izašla sam iz sobe presvučena i zagrlila Chloe kad smo stale ispred mog auta.

"Najbolja si, dugujem ti", rekla sam uz osmijeh.

"Ne lupetaj, navijam za to da odbrusiš Davidu."

Vozila sam prema vikendici sa teretom na prsima kojeg se jedva čekam riješiti. David me ucjenjivao, David je prijetio poslom kojim se bavim godinama, a on tek par mjeseci dok Dereka boli briga od dana kako je dao Davidu posao. Ionako mi je bilo vrijeme da odem. Priznajem, falit će mi ljudi iz vikendice i moji pacijenti, ali znam da će biti dobro sa ili bez mene.

Ušla sam u vikendicu i otišla u kancelariju gdje je David zgrbit sjedio za računarom. Nije skrenuo pogled sa njega sve do trenutka kada sam zalupila vratima malo jače. Njegov pogled je bio umišljen, egoističan i umoran, odložio je naočale za radnim stolom i uspravio se na stolici.

"Valeria, kojim povodom si ovdje?"

"Kao prvo, najveći ste odron kojeg sam u životu upoznala, mislili ste da imate punu dominaciju nadamnom i da možete vašim ucjenama, pretnjama i negim urnebesnim pravilima da vladate? Bjedno."

"Pazi kako mi se obraćaš", odbrusi David vidno iznerviran mojim govorom. Nasmijala sam se i produžila do jedne police te je otvorila. Izvadila sam papir i prišla njegovim radnim stolom te uzela hemijsku, David me u tišini posmatrao dok sam popunjavala otpusnicu i potpisala se. Pružila sam mu list i bacila hemijsku na njega.

"Ti to daješ otkaz?" Upita David dok je gledao papir.

"Nego šta, ni trenutka više ne želim da dijelim prostor sa vama. Potpišite se."

"Ne možeš tako upasti u moju kancelariju i dati otkaz."

"Mislite da ne mogu? Vidite da jesam, hoćete se sad potpisati ili moram ići podići tužbu na vas?"

Pun bijesa i mržnje me pogledao, a potom se potpisao. Otrgla sam list i stavila u svoju jaknu.

"Ako misliš da ćeš otkazom vratiti Asha varaš se", rekao je prije mog izlaska iz sobe. Pogledala sam ga preko ramena.

"Na šta mislite?"

"Nije ti rekao, pa naravno...Reći ćemo da sam mu zaprijetio", kaže uz zloban osmijeh.

"Kao što rekoh, odron."

Izašla sam iz kancelarije, sa laknućem i osmijehom na licu što sam se riješila ovog mjesta.