17. Dobrodošao

2.2K 108 13
                                    

Ležati pored nje dok je njena bujna plava kosa padala na svilenoj posteljini mi je slala ugodne trnce i takvu pozitivnu energiju za koju sam mislio da je nikad više neću osjetiti

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.

Ležati pored nje dok je njena bujna plava kosa padala na svilenoj posteljini mi je slala ugodne trnce i takvu pozitivnu energiju za koju sam mislio da je nikad više neću osjetiti.

Nisam je zaslužio, ali opet druga strana mene ju je tako posesivno držala i nije namjeravala da je ikad više pusti, a ona i sama nije željela ići što me još više veselilo nego inače. Njena svijetla koža je svijetlucala pod sunčevim zracima, a gola leđa su mi ponovo budili maštu i vraćali nagone da ponovim sve što sam i sinoć sa njom radio. Umjesto toga sam prstima nježno šarao njenom mekanom kožom dok sam bio nalaktit na krevet i posmatrao kako spokojno spava. Nisam dugo vremena imao mirnije i ljepše jutro, a sa njom mi se trenutno sve činilo takvim.

Lagano je otvorila oči i njen predivni pogled je pao na mene, usne su joj se preoblikovale u osmijeh koji nije mogla sakriti sve i da je htjela.

"Jutro", rekla je svojim jutranjim promuklim glasom, sagnuo sam se i poljubio je nježno na usne, bile su mekane i slatkaste i trebalo je dosta samokontrole da se ponovo ne prebacim iznad nje kada smo ležali ovako goli u krevetu.

"Jutro, naspavala se?" Upitam je dok se protezala pokraj mene kao mačka. Tiho sam uzdahnuo posmatrajući je tako kako me nesvijesno provocira i testira samokontrolu.

"Jesam, a ti?"

"Nikad bolje", odvratim i uzvratim njen osmijeh.

"Drago mi je znati, idem se istuširati, želiš se pridružiti?" Ustala je sa kreveta i onako gola sa rasčupanom kosom šetala pred mojim očima. Već odavno mi se okretio, ali sad je već postalo bolno neizdrživo dok je ustala iz kreveta.

"Da, štediti vodu...", promuklo odvratim i krenem za njom u kupatilo. Pustila je topli mlaz vode i okrenuta mi leđima šamponirala svoju kosu. Ja se, međutim, nisam mogao pomjeriti sa mjesta dok sam pratio njene porekete i prisjećao se svega od sinoć što se izdešavalo. Polako se okrenula prema meni i sa svojim velikim smeđim očima me odmjerila.

"Nešto te muči?" Zabavljeno me upita dok je uzimala šampon i stavila malo na dlan, te mi počela prolaziti kroz kosu.

"Ne testiraj mi samokontrolu", upozorim je zbog čega se ona slasno nasmije, mogao bih slušati njen osmijeh satima i ne bi mi nikad bilo dosta. Kada smo saprali kosu pružila mi je gel u ruke:

"Tvoj je red", odvrati i okrene mi leđa. Istisnuo sam gel u ruke i počeo da ga razmazujem po njenom mokrom tijelu, išao sam isprva ramena, pa sam se spuštao niz ruke i počeo lagano da joj kružim po stomaku. Osjetio sam kako se napela pod mojim dodirom, isčekujući gdje će ruke dalje da lutaju, polako sam šarao prema gore, sve dok nisam stigao do njenih bujnih grudi. Tiho je uzdahnula, a ja sam sam prislonio usne na njen vrat tiho opsovavši:

"Ništa od samokontrole..."

Pribio sam je uz pločice, dočekavši njen iznenađen izdah dok sam je krenuo ljubiti po vratu stiskajući joj grudi.

***

"Zvao je Ryan na večeru", rekla je Valeria dok je spremala doručak poslije tuširanja. Ispijao sam kafu dok sam sjedio za šankom i posmatrao je kako se kreće po kuhinji u mojoj majici i mokrom kosom.

"A jel?"

"Aham, kaže da ima nešto da nam kaže. Doći će još par osoba."

"Hm, u redu", pomrmljam. Okrenula se prema meni i prišla za šankom lagano se smijući:

"Što si odjednom utihnuo?" Upita me.

"Nisam", odvratim zbunjeno.

"Znam te, nešto tu odvraća misli."

"Nije, samo...samo nisam nikad mislio da ću moći ponovo biti ovako sretan", iskreno odvratim, što i jesam zaista mislio. Nikad, od svega što se desilo ne bih pomislio da ću ponovo pronaći istinsku sreću. Imao sam roditelje koje sam volio svim srcem, ali odnosi su nam se promjenili od Sashine smrti, bili su previše zabrinuti, previše ozbiljni i previše oprezni otkako je otišla. Valeria je bila otvorena, nije me gledala kao osobu koja je do dna slomljena i oko koje se morala brinuti kao da se radilo o slomljenom staklu.

Kada mi je prišla i poljubila me u obraz osjetio sam ogromno olakšanje što sam se vratio i što sam dobio drugu šansu za koju sam mislio da je nisam zaslužio. Sada mi je drago što sam bio u krivu.

***

Na večeri kod Ryana je bio i Tobias koji je bio radni kolega od Valerie ili bolje rečeno bivši radnik. Usrećilo me znati da je dala otkaz i da više ne mora gledati onog odrona od Davida. Chloe, koja je bila Ryanova cura nas je velikodušno primila u njihov zajednički stan kojeg su uzeli prije nekoliko sedmica. Osim Tobiasa, mene i Valerie bilo je još par osoba koje nisam znao, a čija imena nisam uspio posve da upratim.

Sjeli smo za veliki trepezarijski stol i večerali, a kada smo stigli do deserta Ryan se podigao sa čašom vina i privukao našu pozornost.

"Želim prvo da se zahvalim što ste svi došli na večeru jer imamo nešto važno da vas obavijestimo", rekao je i uzeo Chloe za ruku koja se potom također ustala "Chloe i ja ćemo se vjenčati."

Žamor i aplauz su odjeknuli prostorijom kao i sreća i iznenađenje tim lijepim novostima. Chloe je pokazala zaručnički prsten i nježno poljubila Ryana i zagrlila ga dok su djevojke vrebale oko nje, a mi muškarci došli do Ryana da mu uputimo čestitke. Kada sam došao do Ryana i čestitao mu povukao me u zagrljaj kojeg nisam očekivao. Odveo me do balkona gdje smo imali svoju privatnost i okrenuo se prema meni:

"Želio sam ti već odavno reći i zahvaliti što si bio tu za Valeriu i što si je spasio od njenog pakla prošlosti", nasmijao se i pogledao u unutrašnjost "sigurno ti je rekla šta joj se desilo prije par godina u liftu. Vjeruj mi, prošla je teško razdoblje i nije vjerovala nikome od muškog roda, jedva se uspjela meni otvoriti i Tobiasu i da budem iskren mislio sam da više nikad neće moći povratiti to povjerenje."

Tiho je uzdahnuo, a ja sam cijelo vrijeme šutio i posmatrao Ryana ne znajući na koji način mu iskazati zahvalnost što mi je ovo sve rekao:

"Dobar si za nju, Ash. Ona blista kao što je blistala nekad, samo što je sad još snažnija i sretnija nego prije. Hvala ti na tome."

Klimnuo sam glavom dok me potapšao po ramenu, blago sam se nasmijao, a onda se u prostoriji čulo dozivanje Ryanovog imena te se vratio unutra. Ja sam, međutim, ostao na balkonu da stojim i nisam mogao sklonuti blesavi osmijeh sa lica.

Bio sam dobrodošao.

Potreban [✔]Where stories live. Discover now