Iza kulisa

¦ 11 ¦

"Jesi sigurna da ćemo stić?" pitala je Olivia pri izlasku iz škole.

"Pa ako budeš toliko ispitivala i zaustavljala nas, nećemo." dodala je Zoe vukući ju za sobom.

"Ajde imamo još 25 minuta. Stignemo. Četiri nas i jedan auto." rekla sam gledajući na mobitel.

Izašle smo van i zaputile se prema jarko crvenom Audiu r8.

Liam se naradio za taj auto i platio više od polovice dok su mu Andrea i Felix pomogli otplatiti do kraja. Volio je taj auto više nego bilo što na svijetu. Ponašao se prema njemu kao prema svome djetetu.

Zato sam ja Maze Smith, zajedno sa svoje tri najbolje prijateljice, odlučila obljepiti cijeli njegov auto post- it naljepnicama. I to kričavo zelenim. Da bude pravi kontrast njegovom crvenom autu.

"Ajde cure, možemo početi." dala sam svakoj bund naljepnica kada smo stigle do auta.

Danas je bio test iz kemije. Sve sam riješila točno, već znam. Pitanja koja su bila uzela je iz radne te ih je malo preformulirala. S Liamom sam radila po radnoj, stoga se nadam da je dobro napisao.

Nije mi se obratio cijeli dan, a sad dok je veliki odmor, vjerojatno se negdje žvali sa Melissom. Uh što ju ne volim. Nit njeno ponašanje nit njen izgled.

Uostalom zašto ja uopće razmišljam o njemu, a kamo li njoj.

Fokus sam vratila na naljepnice koje su bile uredno složene na njegovoj haubi i staklu dok je svaka cura imala svoju stranu auta.  Na kraju smo i krov prekrile naljepnicama. Točnije ja sam jer one nisu mogle skoz do centra krova.

Čule smo zvono te se međusobno pogledale. Klimnule smo glavom i počele trčati prema školi.

Hvala Bogu stigle smo na vrijeme u razred koji smo sve imale zajedno. Geografiju. Dosadan, štreberski predmet koji samo moraš nabubati napamet da bi prolazio s odličnim.

Profesor iz geografije zapravo i nije bio tako loš. Dao je da se jede pod satom, mogli smo biti na mobitelu, ali da opet pratimo nastavu. Npr. ako netko odgovara na poruku, odgovori i vrati mobitel na stol. A ne da sad visi na mobitelu cijeli sat.

Ovo nam je zadnji sat. No nije samo nama, i Lamu je. Tako da se moramo požuriti ako želimo vidjeti reakciju.

Drmnula sam Zoe koja je sjedila pored mene te je olovkom prešla preko teksta kojeg je pisala.

Pogledala me mrkim pogledom. Ovo je rat. Bile su riječi koje sam mogla pročitati u njezinim očima. Automatski sam skupila svoju bilježnicu i pomaknula ju na kraj klupe sa velikim osmijehom na licu.

"Opet te drmnula?" šapnula je Nina koja je sjedila ispred nas, okrenuvši se zajedno sa Oliviom. Veliki osmjesi su krasili njihova lica dok je Zoe još uvijek imala mrgudan izraz lica.

"Ja? Ma neeee. Ja sam pravi anđeo. " rekla sam smijući se.

"Ti i anđeo ne spadaju u istu rečenicu." dodala je Nina smijući se.

"A odkud ti to?" naslonila sam se i prekrižila ruke preko prsa.

"Maze, znam te od vrtića. Tvoj odnos s Liamom i tvojom braćom govori potpuno suprotno." odgovorila mi je okrećući se prema ploči.

Ispružila sam nogu ispod stola i pogurala njen stolac na što sam dobila prijekoran Ninin pogled.

Ostatak sata nam je prošao međusobnim podbadanjem i zezanjem dok napokon nije zvonilo.

"Požuri da izađemo prije njega." povukla nas je Nina.

Pokupila sam svoje stvari dok su one već izašle. Izgubila sam ih u hodniku i s malim kašnjenjem izašla iz škole. Našla sam ih sa strane kako su već našle poziciju sa savršenim pogledom na njegov auto koji je već bio zagrađen ljudima.