Uzela sam svoj rozi ruksak i krenula prema Liamovoj kući.
"Mama ja idem." rekla sam mami pri izlasku iz kuće i zatvorila vrata.
Hodala sam uz jezero dobro poznatim putem dok nisam naišla na njegovu kuću.
Popela sam se na prednji ulaz i pokucala na vrata kao i obično. Čula sam korake i automatski stavila svoj najljepši osmijeh na lice.
No vrata mi nije otvorila osoba koju sam očekivala.
"Hej Maze, što ti radiš ovdje?" pitala me Andrea, Liamova mama, sa njegovim bratom Nickom u ruci.
"Pa došla sam po Liama da idemo zajedno u školu."
"Oprosti dušo no Liam je već otišao sa svojim prijateljima." rekla je sa simpatičnim osmijehom kao da je znala nešto što ja ne znam.
Spustila sam glavu i pozdravila Andreu prije polaska u školu.
Kad sam već bila u blizini škole, primijetila sam Liama kako priča sa našim prijateljima sa hokeja. Nisu se sigurno vidli cijelo ljeto s obzirom da je bio na moru do jučer, kada se morao vratiti jer je danas prvi dan škole.
"Hej Liameeee." pozvala sam ga kako sam mu se približavala. Okrenuo se prema meni i odmjerio me s gadljivošću.
Približila sam mu se da ga zagrlim no stavio je ruku ispred da ga ne mogu ni dotaknuti.
"Liame što je bilo?" pitala sam ga već pomalo zabrinuta.
"Da Liame reci joj što je bilo?" Tony, jedan od zločestih, me o ponašao govoreći piskutavim glasom.
Liam je samo okrenuo glavu od mene i maknuo se s mjesta u procesu gurajući me ramenom što je završilo sa mnom na podu i svi koji su bili oko nas su mi se smijali.
Otišao je do jedne cure i primio ju za ruku, povukao k sebi i poljubio u obraz.
Moje, tada cijelo malo srce, raspuklo se na tisuće komadića ostavljajući bol u mojim prsima dok sam gledala kako ljubav mog života grli neku drugu umjesto mene.
Nije ništa rekao. Nije se nasmijao i rekao da me samo zezaju. Samo je otišao.
To nije Liam kojeg ja znam. Liam u kojeg sam se zaljubila.
Toliko sam ga tada voljela da sam ga zbog toga počela mrziti.
"Hej hej Maze, dobro je, na sigurnom si." čula sam dubok glas u daljini.
Polako sam otvorila oči i primijetila zabrinutog Liama kako me promatra.
"Što je bilo?" pitala sam ga znajuči točno što je bilo.
Bilo je to jedno sjećanje koje se pretvorilo u nočnu moru kao i sva sjećanja koja su uključivala njega.
"Plakala si i počela se tresti i znojiti i nisam znao što da napravim." lagano je spustio glavu.
"Ahaaa, znači ništa novo." rekla sma ustajući se u sjedeći položaj dok mi je on dao čašu vode koja je bila na ormariću.
"Čekaj, ovo se već događalo?" pitao me malo s malo povišenim tonom.
"O da, svaku večer od početka šestog osnovne." iako su u zadnje vrijeme skoro pa nestale, ipak nisu potpuno.
"Ti meni želiš reći da si imala ovakve napadaje i nočne more od šestog osnovne i nisi nikom rekla?" već se ustao sa kreveta i primio se za kosu.
YOU ARE READING
Iza kulisa
Teen Fiction"Sada želim svoju nagradu" rekao je i privukao me k sebi stavljajući svoje ruke oko moga struka i spojivši naše usne. ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ Mazikeen ili kako ju prijatelji zovu Maze Smith, u svom životu nikada sebe nije stavljala na prvo...
