"Okej slijedeći." rekla sam prekriživši ime prošle cure crvenim markerom. Ta nema šanse da ikad propjeva.
"Liam Montgomery, princ." profa i ja smo u isto vrijeme digle pogled prema njemu. Međusobno smo se pogledale te se ona nasmijala.
"Koju ćeš pjesmu pjevati?" pitala ga je profa.
"Let her go od Passengera." čuli su se uzvici negdje s kraja dvorane. To su sigurno naši prijatelji dolši jer ostali koji su ovdje su oni koji idu na audiciju.
"Okej, samo pričekaj da dođem do klavira. Ljepša mi je pjesma tako." rekla mu je profa i ustala se s mjesta i zaputila prema klaviru.
Odsvirala je uvod te je on krenuo.
"Staring at the bottom of your glass
Hoping one day you'll make a dream last
But dreams come slow and they go so fast
You see her when you close your eyes
Maybe one day you'll understand why
Everything you touch surely dies." odmah sam se sjetila kako sam ju ja neki dan pjevala.
Liam je gledao po dvorani tražeči nekog. Vjerojatno Melissu koja je sjedila dva reda ispred mene.
" Cause you only need the light when it's burning low
Only miss the sun when it starts to snow
Only know you love her when you let her go
Only know you've been high when you're feeling low
Only hate the road when you're missing home
Only know you love…" završio je sa pogledom prema Melissi. Nekakav čudan osjećaj mi je bio u trbuhu kako se tako smijao prema njoj. Još se ona sva ushićena vrckala po mjestu.
"Ajme Liame pa to je divno." rekla je profa kad je završila sa sviranjem.
"Hvala profesorice." samo je spustio pogled. Jel se on to zarumenio?
"No tvoj glas neće baš dobro stajati uz Melissin." cvrknula je jezikom i lagano lupila po klaviru.
"Možda ovaj hoće?" pitao ju je te joj pustio nešto na mobitel. Približila se mobitelu da bolje čuje.
Profi se samo spustila vilica do poda kad je čula to nešto što joj je pustio.
Kad je završilo, profa je još uvijek bila u šoku, a mi smo svi začuđeno gledali.
"Moram te ćuti uz nju. Dajte brzo spojite to na zvučnik." užurbano je profesorica rekla jednom tehničaru koji je Liamov mobitel spojio na neke žice.
Klimnuli su međusobno glavom te se ista pjesma čula kroz dvoranu. Opustila sam se uživajući u klaviru i melodiji koja je bila svirana.
A onda sam se šokirala. Počeo je pjevati glas. Ženski glas. MOJ GLAS. To je bila snimka mojeg glasa.
Nakon dva stiha, Liam je počeo pjevati uz snimku ne promašivši ni jedan ton. Profa ga je gledala prekriženih ruku na koje se naslonila na klavir.
Pjesma je završila i svi su počeli pljeskati.
"Taj glas. To je naša pepeljuga." rekla je profa plješćući.
"Ne može ona biti, ja sam Pepeljuga." zaderala se Melissa.
"Ovaj glas se bolje slaže s Liamovim." odgovorila joj je profa slegnuvši ramenima. "A sad mi reci tko je ta mlada dama?" okrenula se prema Liamu.
On je samo slegnu ramenima. Ajmeeee! Pa ne zna ni on. Okej. Smiri se. Spašena si. Nitko ne zna da si to ti.
Govorila sam sama sebi duboko dišući.
"Kako ne znaš? Pa snimio si ju." profa je stavila ruke na bokove.
YOU ARE READING
Iza kulisa
Teen Fiction"Sada želim svoju nagradu" rekao je i privukao me k sebi stavljajući svoje ruke oko moga struka i spojivši naše usne. ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ Mazikeen ili kako ju prijatelji zovu Maze Smith, u svom životu nikada sebe nije stavljala na prvo...
