Iza kulisa

¦ 20 ¦

Sa tri godine sam prvi put kročila na led.

Oduvijek sam promatrala to zaleđeno jezero pokraj kuće i braću kako se po njemu kližu. Napokon su me sa tri godine, mama i tata pustili da im se i ja pridružim na ledu. Tada sam zavoljela led i klizanje.

U vrtiću su me upisali u mali hokej. Doba u kojem dečkima nije smetalo što cura igra s njima. Bilo im je super što sam igrala jednako dobro kao i oni te sam im se mogla pridružiti u igri. Sa šest godina upoznala sam svog najboljeg prijatelja. Bili smo nerazdvojni od prvog dana. Saznavši da smo susjedi i da nas samo dijeli jedno veliko jezero, puno je pomoglo u našem odnosu.

Svaki dan bi se klizali po jezeru kad je bilo zaleđeno ili kupali preko ljeta.

Kada smo krenuli u osnovnu u naš je razred došao jedan stidljivi dečko kojem su se djeca rugala. Moj najbolji prijatelj i ja odlučili smo ga uzeti pod svoje krilo i tako smo postali iz para, trojka. Družili smo se svaki dan samo nas troje i nitko drugi.

Kako su godine prolazile tako su se i neke stvari mijenjale.

Sve je bilo dobro do šestog razreda. Tada su odjednom dečki odlučili da zato što sam cura, više ne mogu igrati s njima. Bez obzira što sam igrala dječji hokej u areni i natjecala se, to je mom timu smetalo i počeli su me optuživati za sve poraze ili propuštene prilike.

Jedan od razloga zašto me sada moj tim ne zna kao curu nego kao Wolfa.

Nisam mogla više izdržati te sam nagovorila svoje da me ispišu sa hokeja. No ljubav prema ledu je bila jača te sam nakon kratkog perioda upisala umjetničko klizanje. Njime sam se bavila od šestog osnovne do drugog srednje i taman se lijepo razvila i protegnula. Još i dan danas znam vježbati piruete i sokove dok nikoga nema na ledu.

No moj prestanak hokeja nije utjecao samo na mene nego i na moje najbolje prijatelje. Zapravo jednog od njih koji je postao mlada zvijezda hokeja.

Ubrzo i moj smrtni neprijatelj koji me počeo zadirkivati i izvoditi spačke na meni.

Nije se više sa mnom čuo kao prijatelj, prekinut je svaki kontakt dok je onaj stidljivi klinac, sada najbolji frend, ostao sa mnom kroz sve.

No kroz sve te godine, nitko nije znao za moju simpatiju za Liama. Nastala je prvog dana kad sam ga upoznala i rasla sve do našeg raspada. Nikad mu nisam priznala bojeći se da ne uništi to prijateljstvo koje smo imali.

Jedina osoba koja je slučajno saznala je Nina i to kad smo se upoznale na umjetničkom klizanju. Moja prva godina tamo je bila njena zadnja te je ona prešla na gimnastiku i navijanje.

Natjerala sam ju da se zakune da nitko nikada neće zbog njenih usta saznat za to.

Sada, više ni sama ne znam što osjećam. Kroz svu ovu našu mržnju, nekako su se vratili stari osjećaju.

Stari znaju reči: Tanka je granica između ljubavi i mržnje, ali ja mislim da sam trenutno točno na toj granici koja tu i tamo malo pobjegne na jednu pa na drugu stranu.

"I šta ćeš sad?" pitala me Olivia kad sam im ispričala što se sinoć i jutros dogodilo.

"Pravit se da nije ništa i izgurat ovu godinu do kraja." slegnula sam ramenima i bacila se na krevet pored Zoe.

"Ali znaš da nije dobro držat to sve u sebi." klimnula sam glavom prema Zoe.

"Da ne zaboravimo samo da tebe traži profesorica Dior iz dramske." rekla je Nina mičući obrvama gore dolje. Šokantnim pogledom sam pogledala prema njoj.

"Nemoj misliti da nismo primijetile kako si se uvukla u stolac dok je pustila pjesmu." namignula mi je Zoe.

"Tako najčešće napraviš kad si kriva za nešto." nasmijala se Nina.