Iza kulisa

¦ 4 ¦

Poklopila sam slušalicu treneru. I ja mislim da danas neću doć.

Majka priroda se odlučila ranije pojaviti i ostaviti mene u bolovima. Ni jedna od cura nema ovakve bolove kao i ja, ali bar kod mene traje 3-4 dana dok kod njih cijeli tjedan.

Još je jedan val boli prošao kroz moj trbuh te sam se zgrčila pokušajući smanjiti bol. Ugh prvi dan mi je najgori.

"Ej zlato, danas dolaze Montgomeryjevi. Misliš da ćeš moć na večeru?" čula sam mamin glas s vrata.

"Vidjet ću kako će bit, sad idem spavati." odgovorila sam joj ne mićući se iz ove pozicije.

"Dobro." došla je do mene i poljubila me u obraz. "Poslat ću poslije nekog da dođe po tebe." čula sam zatvaranje vrata.

Uzela sam svog među ispod glave i obgrlila ga s nogama i rukama, stišćući ga dok je prošao još jedan val boli.

Liam's POV.

"Dečki jeste spremni?" čuli smo mamin glas kako nas je zvao iz prizemlja.

Pogledao sam se u ogledalo. Obukao sam crne traperice, crnu majicu i kožnjak uz svoje crne Starke.

Uzeo sam mobitel i krenuo prema dolje.

"Ja se vozim sa Liamom." čuo sam svog najmlađeg brata Lea kako govori mami.

"Leo ne idemo autom. Smithovi su nam blizu." čuo sam mamin glas kako govori.

Svi su došli u hol te smo izašli van i mama je zaključala kuću.

Do njih ima možda kojih 10 minuta hoda jer je pored njihove kuće jezerce pa ga treba zaobić.

Kad smo došli mama je pokucala na vrata. Već sam pripremio svoj zli smiješak za Maze kad je vrata otvorio Jeremy.

"Mama je u kuhinji, a tata u dnevnom." rekao je pustivši nas u kuću.

Mama se zaputila u kuhinju, a tata u dnevni te su Jeremy i Nick otišli vjerojatno u Jeremyevu sobu. Ipak idu u isti razred.

Evo čak se i njih dvoje druže normalno, a Maze i ja ratujemo.

"Teta Jane, gdje je Maze?" pitao je Leo njenu mamu dok smo ušli u kuhinju.

"Gore je u svojoj sobi. Liam, hoćeš li biti srce i otići joj reći da je večera spremna?" Leo se namrštio kad je čuo da ja idem gore. Potvrdno sam klimnuo prema Jane i zaputio se prema katu.

Koliko sam puta u ovoj kući bio, znam točno gdje se koja prostorija nalazi. Popeo sam se stepenicama pored kojih su zidovi bili ukrašeni obiteljskim slikama.

Zastao sam kad sam ugledao Mazinu sliku iz 2. razreda. Imala je dvije slatke kikice sa malim mašnicama kao gumicama. Ah Kiki.

Pokucao sam na vrata njene sobe. "Kiki, mama te zove na večeru."

Nema odgovora.

Pokucao sam opet i pričekao.

Opet ništa.

Polako sam otvorio crna vrata i ušao u njenu sobu. Ostala je ista.

Bijeli zidovi sa zelenio-bijelim namještajem. Onako boje smaragda. Bijeli detalji na namještaju i zidovima sa bijelim prozirnim zavijesama.

Pogledao sam prema krevetu na kojem je bila ona. Sklupčena u lopticu grleći medu kojeg sam joj poklonio za 10. rođendan. Još kad smo si bili dobri.

"Aghhh." ispustila je zvuk boli i stisnula tog medvjeda. Zar ju nešto boli?

"Hej Kiki, jesi budna?" pitao sam približivši se malo.