Iza kulisa

¦ 1 ¦

Ušla sam u učionicu iz povijesti taman prije nego što je stari gunđavi profesor Mraz ušao.

Sjela sam u zadnju klupu i izvadila malu bilježnicu.

Ubrzo su se otvorila vrata i na njima se našli Apollo i Parker.

Sad, Apollo je poznat kao pleyer i to žešći. Samo ime mu je skraćenica od grčkog boga Apolona, boga ljepote. Nije ni čudo što su se cure lijepile na njega.

S druge strane, Parkera nisam tako dobro znala, osim što znam da igra u našem hokejaškom timu. Nije player kao Apollo, ali imao je i on svojih dana.

Profesor ih je samo pustio i rekao da si sjednu. Pogledali su po razredu i kada su im oči pale na mene samo su se nasmijali.

Pažlivo sam ih promatrala kako su dolazili do mene, da nebi kojim slučajem pogledali prema curama koje su slinile za njima.

Test uspješno položen.

Nisu ni jednu pogledali.

Apollo je sjeo meni s lijeva dok je Parker sjeo s desna približivši svoje stolove malo bliže meni.

"Hej Maze-" započeo je prijateljski Apollo no ja sam ga prekinula.

"Slušajte sada i slušajte pažljivo," pogledala sam u obojicu, "možda su cure vaši fanovi, ali ja nisam. Napravite li im nešto, nemojte misliti da vas neću doći tražiti, odrezati vam mjesta gdje sunce ne sija, nahraniti vas time i zaštiti vam usta da to unutra zauvijek ostane." kako sam govorila gledala sam u obojicu.

Apollo se malo udaljio od mene dok je Parker imao blijed izraz lica.

"Nećemo zaboraviti da iako vas ne mogu istuć, mozu zadat vraški dobar kroše." oboje su se trznuli.

Sigurno znaju kako se ne šalim. Tako sam njihovog najboljeg prijatelja skoro onesvijestila prošle godine.

Potvrdno su klimnuli i obratili pozornost na profesora koji je samo pričao što ćemo raditi ove godine.

....

Ah napokon veliki odmor. Još samo dva sata i škola je gotova.

Sa curama sam se sastala kod Zoenog ormarića kao i obično te smo se zaputile prema kantini.

"Čula sam da ove godine profa iz dramske planira napraviti predstavu. Audicije počinju sljedeći tjedan." rekla nam je Olivia.

"Stvarno? Nisam znala."

"Kako to, zar ne ideš i ti na dramsku kao i Olivia?" pitala me Nina.

"Idem, samo ju još danas nisam imala. Imam ju sad poslije velikog. Valjda će nam tada nešto reć. No ako je istina ovo što pričaš, ja se prijavljujem kao tehničar. Tako nema šanse da me stavi za bilo koju ulogu." odgovorila sam ne gledajući ispred sebe.

U momentu sam se zabila u nešto čvrsto. Pretpostavljam neki zid ili čak otvorena vrata.

Pala sam na pod skup sa mojom torbom pored mene. Pogledala sam prema uzroku moga pada. Nope, nije zid. Samo jedan idiot koji ne zna gledati kuda hoda.

Pružio mi je ruku da se ustanem no nisam prihvatila. Sigurno bi me pustio da opet padnem.

"Ajde Maze, daj da ti pomognem." rekao je tim svojim zavodljivim smiješkom na koji je cijela ženska populacija padala. Cijela populacija osim mene.

Odlučila sam mu ovog puta vjerovati i primila ruku. Očekivano se dogodilo. Podigao me i opet pustio da padnem.

To vam je Liam Montgomery dame i gospodo. Moj susjed dvije kuće s desna, najbolji prijatelj mog najboljeg prijatelja i moj smrtni neprijatelj.