Iza kulisa

¦ 12 ¦

"Hejj Mazee ustani see. Čeka te pred vratima." osjetila sam lagano drmanje. Otvorila sam oči i prvo pogledala na sat. A daj me nemoj zezat, samo dva sata?

Duboko sam udahnula i pogledala osobu koja je sjedila na mom krevetu i lagano me budila.

"Ajde Maze, Liam te dolje čeka da te pokupi za školu." rekla je sa velikim osmijehom.

"Nije ono što misliš. To je bio dio dogovora." rekla sam odma braneći se.

"Ja nisam ništa rekla." nasmijala se još jednom, poljubila me u čelo i napustila sobu.

Imam taman vremena da se obućem bez žurbe. Obukla sam crnu Nike trenirku i jednu od Jakeovih starih duksi sa logom našeg tima. Iza piše njegovo ime i njegov broj.

I ja imam jednu takvu, ali je zbog očitih razloga ne smijem nigdje nositi.

Kosu sam na brzinu stavila u neurednu punđu i uzela mobitel I torbu.

Spustila sam se niz stepenice i ugledala Liama kako jede palačinke koje je mama napravila.

"Idemo." povukla sam ga dok je grizao  sada svoju zadnju palačinku. Uzela sam si dvije za put i izašla kroz vrata s Liamom za petama. Čim smo prije vani to manje vremena imaju moji pitati zašto je Liam tu.

Ušla sam u auto te je on sjeo na vozačevo mjesto.

" Nisi baš nešto raspoložena." komentirao je odmjerivši me.

"Nisam jutarnja osoba." rekla sam uzimajuči palačinku, "A i nisam se baš naspavala."

"Vidim netko je imao burnu noć." nasmijao se od uha do uha. Lupila sam ga u desno rame na što je jauknuo.

"Ispravljam se. Da si imala burnu noć ne bi bila ovako čangrizava." drugom rukom je trljao mjesto na kojem sam ga udarila. Boli ga. Znači ostala sam u formi.

Kad smo došli u školu svi su pogledi bili na nama. Možda zato što se Liam i ja sada napokon kao "slažemo". Ili čak jer sam koliko znam jedina osoba koja se osim Thea vozila s njime. Mislim ljudi, jučer ste vidjeli kako me stavlja u svoj auto. Čemu sada čuđenje.

Naravno pokupio je sve papiriće s auta tako da je sada kao novi.

Samo sam projurila kroz gužvu i ostavila Liama na ulazu.

Prvih par sati je bilo u redu. Profesori su kupili zadaće koje sam jučer navečer rješavala.

Nekad ta insomnija dobro dođe. Mogu kak spada ostati dugo budna da dovršim zadatke. Ali opet posljedice su moja čangrizavost i nenaspavanost ujutro.

"Hej Maze." kod moga ormarića me zaustavio Theo.

"Hej." lagano sam se nasmijala.

"Ovaj, došao sam ti se ispričati za ono prošli tjedan. Znam dugo mi je trebalo, ali sam konačno shvatio da ne mogu bez tebe kao što ne mogu ni bez Zoe. Okej ona mi možda je cura, ali ti si mi najbolja prijateljica od vrtića. Ne mogu te izgubiti zbog gluposti. " pružio mi je crnu orhideju. Moj najdraži cvijet.

Kako ga je samo našao? One rastu samo u tropskim krajevima.

"Ajme jel to?" otvorila sam usta i prekrila ih rukama.

"Da je, znam kako ne voliš ruže i kako su one klišej, a i Liam je jednom spomenuto u svlačionici kakao imaš glup ukus da ne voliš ruže nego baš orhideje." nasmijao se i pružio mi cvijet.

"Oprošteno?" raširio je ruke za zagrljaj.

Primila sam cvijet i klimula glavom. Zagrlio me i poljubio u čelo kao stariji brat.