Iza kulisa

¦ 29 ¦

"Hej Maze, čemu takvo mrgudno lice?" pitao me Theo uhvativši me na hodniku škole. Samo sam preokrenula očima i nastavila dalje hodati.

Theo zna da me ne dira kad sam ovakva ne raspoložena. Zapravo svi to znaju osim što neke osobe to koriste protiv mene.

Jutros prije nego što sam krenula u školu, u kuhinji sam naišla na Jamesa. Iako sam od samog buđenja bila neraspoložena jer opet nisam spavala, on je imao muda razgovarati samnom ujutro i to u vezi njegove cure.

Znam trebala bih biti sretna zbog njega, ali kad imaš osjećaj da ti glava ima 20 kila i svako malo ti se za crni pred očima kao da si se naglo ustao, vjerujte mi ni vama nebi bilo drago da vas netko s time muči u sedam ujutro.

I tako se on naljutio na mene jer nisam odgovarala te sam  pokušajući se ispričati uvalila u još veća sranja.

Pristala sam za vikend poslije utakmice otići u kino s njim i tom njegovom novom curom. No uspjela sam nagovoriti da Jake ide samnom da ne umrem od muke.

Sigurno je plavuša, umjetna, ljubomorna i bezobrazna kao i sve koje je James do sada imao. Očito je to njegov tip.

Uputila sam se prema učionici dramske i sjela u zadnju klupu stavljajući kapuljaču na glavu. Bila sam obučena kao muško. Ništa novo. Da nemam dugu kosu mogla bi komotno proči kao neki mršavi dečko. Nit imam velike sise niti dupe.

"Dobro jutro razrede. Danas idemo u dvoranu vježbati predstavu."

Dignula sam glavu s klupe i pogledala profesoricu koja je imala osmijeh od uha do uha.

Opa? Što se to dogodilo da sam ju dobila na dan kad je sretna?

Svi su krenuli prema van te sam ja ostala među zadnjima.

"Maze pričekaj malo." rekla je profa te smo sačekale da ostali izađu na što se okrenula prema meni sa lažnim osmijehom.

"Slušaj me Maze. Priznajem a i sama znaš kakav glas imaš i koliko dobro paše sa Liamovim, no i dalje mora Melissa glumiti tako da ćeš ti pjevati umjesto nje." odmjerila me gadljivo.

"Zašto bih? Neću pjevati umjesto nje. Neka ona pjeva. Rekla sam vam da od mene ne očekujete više ništa." prekrižila sam ruke preko prsa. Ona da od mene očekuje tako nešto nakon onog što je rekla.

"Ako tako ne napraviš, letiš van iz hokejaškog tima. Melissa mi je rekla da si ti Wolf te sam porazgovarala s njenim tatom i rekla mu situaciju na što je odgovorio da ili pjevaš ili letiš van." sad se ona zlo nasmijala.

Super. Opet ću biti iza kulisa.

Melissin tata je ravnatelj škole koji je uz trenera jedini znao da sam Wolf. Sad, sumnjivo mi je kako si je odjednom profa dobra s Melissom i ravnateljem, a prije ih je mrzila kao i ja. Zato mi je i bila najdraža. Ključna riječ bila.

"Nemožete to napraviti. Pa sutra nam je utakmica za prvenstvo!!" digla Sam ruke u zrak. "Neće proći dalje ako Wolf ne bude tamo."

"Onda ti je bolje da pjevaš i o tome nikome ne kažeš, u suprotnom pozdravi se sa timom i prvenstvom." rekla je na što smo čuli neki udarac.

Obje smo se okrenule prema vratima no nije nikoga bilo.

"Ako je ovo upravo netko saznao za mene, gorit ćeš na lomači." rekla sam ljutito profesorici na što joj se vidio očiti strah u očima.

Potrčala sam van i kroz hodnik no nikoga nije bilo.

Samo da netko nije saznao.

...

Sjedila sam pored profe u gledalištu sa mikrofonom u ruci. S pozornice nas nitko nije mogao vidjeti no mi smo vidle sve.

Ovo je bilo rješenje da mogu otvarati usta istovremeno kad i Melissa da izgleda što realističnije.

Jedina osoba koja me je čudno gledala je bio Liam. On zna da je to moj glas i svako malo gleda od Melisse prema meni i obrnuto. Mislim gleda u smjeru gdje misli da sam ja, no zbog mraka ne vidi da držim mikrofon i pjevam.

Završila sam zadnji stih druge pjesme te je zvonilo za kraj sata. Uspjeli smo proći jednu četvrtinu predstave.

Peofesorici sam dala mikrofon i sa svojim stvarima se pokupila prema kantini.

"Kiki! Hej Kiki!" čula sam kako me doziva no nisam se okrenula.

Sama pomisao na njega podsjeća me na onaj glupi dogovor na koji sam pristala. Prijatelji s povlasticama? I to sa svojim neprijateljem? Pa gdje mi je pamet bila.

"Što hoćeš?" naglo sam se okrenula prema smjeru iz kojeg me zvao te osjetila kako se zaletio u mene. Skoro je pao, ali sam ga uhvatila za majicu i održala na nogama.

"Hvala dušo." nasmijao se od uha do uha i krenuo se približiti prema meni da me poljubi.

"Ne Liame." stavila sam mu prst na usta. "Želim prekinuti onaj dogovor."

"Ali nije ni počeo." odmaknuo se pomalo ljutit.

"Da znam, zato i kažem. Da spriječim u samom početku prije nego što se vežem i onda da mi slomiš srce kao što već jesi." rekla sam i okrenula se od njega. Osjetila sam kako mi suza počinje teči niz lice.

Ajme šta je ovo? Zašto sam ovako emocionalna danas? Mislim da bi trebala dobit uskoro.

"Kiki!" čula sam opet kako me zove no ovog puta se nisam okrenula i ušla u kantinu. Uzela sam čokoladni milkshake i sjela za naš stol.

"Hej ljudi." pozdravila sam ih no atmosfera je bila nekako čudna. Međusobno su se pogledali i onda je Parker odlučio prozboriti. "Saznao je."

Tko je šta saznao?

"Molim?" zbunjeno sam ga pogledala na što je njegov pogled pao na Thea.

"Znam da si ti Wolf." rekao je Theo s nekom čudnom emocijom u glasu. Ne mogu dokučiti radi li se o pozitivnom ili negativnom osjećaju.

"I imaš li mi nešto za reći?" pitala sam ga, "Kako se osjećaš u vezi toga?"

"Pa Maze, moja najbolja prijateljice," govorio je stavljajući zamišljene navodnike, " nisam očekivao da ću zadnji saznati, a znam te najbolje od svih ovdje. Mislio sam da si možemo reći Sve. Prošli smo kroz raj i pakao zajedno kroz ove godine i da ti meni nisi mogla reći nešto tako važno. " naslonio se na stolac razočaran.

"Ali Theo nitko nije znao, ni Jake i James nisu saznali do neki dan. Parker je sam primijetio, a cure i Apollo su saznali u hodu. Ne možeš sada mene kriviti što ti nisam rekla nešto što sam tajila od svih." rekla sam mu sad već na rubu suza. Ah glupi hormoni.

" Ali ja sam ti bio najbolji prijatelj. Od malena smo si govorili sve. Znala si sve o meni, od mojih prvih simpatija do gluposti koje sam radio. Tako i ja o tebi. Osjećam se stvarno grozno što misliš da mi ne možeš vjerovati sa tako jednom bitnom tajnom. Mislim da ako nema povjerenja ieđu nas, više ne možemo biti prijatelji." ustao se od stola.

" I samo da znaš. Ubuduće pazi šta i s kime pričaš kad su vrata učionice otvorena. Imaš sreće da sam to bi ja, a ne netko drugi. "  u smeće je bacio ostatak hrane i otišao van iz kantine.

Znala sam da će mi se to sakrivanje jednom odbiti u glavu, ali ovo je potpuno novi level.

~¦~

❤️VOTE-COMMENT-SHARE❤️