"Ljudi ja ne mogu vjerovati!" na nas se izderao trener kako smo ušli u svlačionicu. Ovo nam je bila zadnja utakmica prije prvenstva i umjesto da ostanemo ne poraženi, izgubili smo sa 4 razlike. Zabili smo jedva jedan gol.
Svi smo imali pognute glave i svatko je sjeo na svoje mjesto.
"Tako smo dobro odrađivali prošla dva mjeseca, istina bilo je par izjednačenih koji su na kraju penalima bile naše pobjede." pogledao je prema našoj listi pobjeda i poraza.
"Jedina osoba koja je danas bila glavom u igri je bila Maze, koja je kao što znate uvijek u igri. No zanima me danas što je bilo sa svima ostalima." podigla sam glavu i pogledala prema svima ostalima.
Poraz i sramota su bili iscrtani na njihovim licima. Stvarno smo danas loše igrali. Čak ni ja sama ne mogu ići protiv jedne cijele ekipe ako bar jedan od mojih nije kak spada pri sebi.
"Dobro, ako nitko ništa nema za reći, ovaj vikend radimo drilove i tražimo propust zbog kojeg ste tako aljkavo igrali danas. Sutra u 6 ujutro da ste svi bili na ledu." trener je rekao svoje završne riječi i pokupio se uz glasno zatvaranje vrata.
Nitko se nije pomaknuo narednih par minuta. Trebalo nam je svima doći iz guzice u glavu.
Ja sam se počela presvlačiti dok su i ostali i dalje bili ukipljeni na mjestu.
Skinula sam svu opremu i složila ju na njeno mjesto. Okrenula sam se prema njima i razočarano ih pogledala.
"Znam da ste svi jučer bili na partiju i napili se do kraja." svi su pogledali u Liama smrtonosnim pogledom kao da im je on to rekao. "Nije mi Liam rekao, bila sam tamo kad sam vas kupila doma, vratila vas doma na sigurno i brinula se o nekima dok ste bili pod utjecajem alkohola. Naravno toliko ste se urokali da se toga ni ne sjećate." opet su poraženo spustili poglede prema dolje te sam nastavila.
"Ne znam razlog, a zapravo ga i ne moram znati jer smo imali dogovor. A to je da nema partija preko tjedna, pogotovo ne dan prije utakmice. Ovo nam pokazuje kako nas samo jedan mali problem može koštati pobjede. I sami znate kako je trener protiv toga no vi ste i dalje to napravili." Theo me krenuo prekinut no zaustavila sam ga na vrijeme jer sam znala što želi reći.
"Ne, neću vas tužiti, nisam tužibaba a ni vaš kapetan, koji je kao što vidimo pravi uzor." pogledala sam prema Liamu s kojim nisam od jučer kad je prespavao kod mene do sada progovorila.
"Sutra vas sve očekujem tu u šest, tko se ne pojavi, ili i minutu zakasni, ne ide na prvenstvo." bile su moje zadnje riječi prije nego što sam zatvorila vrata za sobom. Nadam se da će naučiti lekciju.
Apollo's POV.
"Koji ste vi idioti." rekao sam ovoj trojici u polu smijehu kad su ušli kroz vrata.
Theo je sjeo na kauč sa Liamom, Parker je bio na podu, a ja sam sjedio na svom gamerskom stolcu pored njih.
Bili smo u mojoj sobi u koju su se sami pozvali prije pola sata kada im je završila utakmica.
Nekada mi je žao što ne igram hokej s njima, ali ajmo iskreno više sam puta pao s klizaljki nego što su se Liam i Maze posvađali.
"Koji je sada bio problem?" pitao sam ih da malo prokomuniciraju sa mnom.
"Bio si na utakmici, vidio si što je bilo." odgovorio je Parker.
"Dobro, izgubili ste. I što sad? Pa nije kraj svijeta." otišao sam do malog frižidera i izvadio četiri limenke piva te im podijelio.
"Ne hvala, zbog toga se i osjećamo ovako loše." Liam je dignuo ruku da me spriječi u dijeljenju limenki.
"Okej, oćete onda sami reći ili..." vratio sam dvije i sebi ostavio još jednu limenku.
"Danas nam je Maze očitala bukvicu zbog onog Melissinog partija na kojemu smo jučer bili." rekao je Theo i prekrižimo ruke.
"Dobro i? Malo ste se zabavili, popili, naplesali...."
"Dovela nas je doma, a da mi to nismo ni znali. Ne sjećam se pola večeri." prekinuo me Parker.
"Da, znam da vas je ona vratila doma." rekao sam im na što su se automatski okrenuli prema meni. "Pa što mislite da vas je sama mogla nositi u auto i u vaše kuće?" otpio sam gutljaj pive.
"Ali to znači da ti nisi bio pijan, zašto nas nisi upozorio?" pitao me Liam.
"Ja sam popio jednako kao i vi. To što imam veću toleranciju, to je druga stvar. Uostalom rekao sam vam sigurno četiri puta, no niste me poslušali pa sam morao zvati Maze da vas nagovori jer očito samo nju slušate i kad ste pijani."
"Ahamm..." bio je jedini odgovor koji sam dobio od trojice.
"Mene samo zanima koji je uopće bio razlog? Ako ga je bilo?" nastavio sam razgovor iako vidim da je njima dosta.
"Olivia." rekao je Parker i sve mi je bilo jasno.
"A vas dvojca moralna podrška?" o krenuo sam se prema Liamu i Theu koji su potvrdno klimnuli glavom.
"Dobro dečki, kao što sam čuo, sutra u šest je trening. Treba se odmoriti pa ili napustite kuću velikoga brata ili odite u svoje sobe jer se meni jako spava, a mogu zamisliti kako je vama. " pokazao sam im prema vratima.
Polako su se ustali sa svojih mjesta i krenuli prema vratima.
"Mislim da ćemo doma. Više posla bude ujutro ak tu prespavamo."
"Uredu, znate svoj put." rekao sam im na što su mahnuli i napustili moju sobu.
"Okej je možeš izać." zaderao sam se malo glasnije i pogledao prema vratima mog walk-in ormara.
"Ajme mislila sam da nikada neće otić." rekla mi je Nina i sjela mi u krilo.
"Da... Iako mislim da bi se pokupili da su te na prvu zatekli ovdje, a ne tvoje Budem se sakrila pa javi kad odu." rukom sam joj maknuo karata pramen kose s lica.
"Narasla ti je kosa." odjednom sam izustio misli.
Istina je, kad sam ju upoznao imala je bob do uha. Sada joj je kosa skoro pa prešla ramena.
"Mogla bih se opet ić šišat."
"Ne ne, sviđa mi se ovako." nasmijao sam joj se i poljubio ju u čelo.
~¦~
❤️VOTE-COMMENT-SHARE❤️
YOU ARE READING
Iza kulisa
Teen Fiction"Sada želim svoju nagradu" rekao je i privukao me k sebi stavljajući svoje ruke oko moga struka i spojivši naše usne. ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ Mazikeen ili kako ju prijatelji zovu Maze Smith, u svom životu nikada sebe nije stavljala na prvo...
