¦ 23 ¦

2.3K 124 37
                                    

Znate ono kad u filmovima kažu kao osjetili su vatromet. Lažu vas. To nije vatromet, to je bila atomska bomba osjećaja koji su eksplodirali kada je on spojio svoje usne na moje.

Moja najveća želja iz djetinjstva se upravo ostvarila. Sve ovo što sam skuoljala u sebi napokon je izašlo na vidjelo

Nisam se ni stigla uživiti u poljubcu kojeg sam vratila, on se već odmaknuo spuštene glave. Čim je odvojio svoje meke usne od mojih, moje su osjetile hladnoću.

I dalje smo bili blizu sa naslonjenim čelima jedno na drugo dišući ubrzano.

Ali to mi nije bilo dovoljno. Željela sam još. NE! Trebala sam još.

"Oprosti nisam razmi-" počeo je govoriti no ja sam ga primila za obraze i spojila naše usnice.

Nije se opirao nego mi je samo vratio istom mjerom. Ovaj poljubac je bio duži i strastveniji od prošlog te sam više uživala.

Ajde bar su cure iz škole u nečem u pravu. Lik se vraški dobro ljubi.

Polako smo se odvojili jedan od drugoga i pogledali se međusobno.

Njegove smeđe oči gledale su me nekim, meni novim načinom. Onda me odjednom puknulo što se upravo dogodilo.

"Ovo se nije smjelo dogoditi." odjednom sam sama sebe čula kako govorim.

"Kako to misliš?" pitao je blago se odvojivši da me može kako spada pogledati.

"Poljubac. Naš dvoje. Liame imaš curu!!" odgurnula sam se na klizaljkama od njega.

"Melissa mi nije cura. Samo smo izlazili. Nije ništa ozbiljno." pokušao mi se približiti.

"Da, nije ozbiljno? Barenje usred hodnika već dvije godine nije ozbiljno, dolazak jedno kod drugog nije ozbiljno? I sex među sve to isto nije ozbiljan?" pitala sam ga samo prekriživši ruke.

"Oke, bilo je jedno vrijeme. Ali sada nije. Sada se samo družimo zajedno." izvlačio se što je više mogao.

"Svejedno ovaj poljubac se nije smio dogoditi. Mi smo smrtni neprijatelji, ali izgleda da to nastavljamo zaboravljati." izdahnula sam procesirajući što se upravo događa.

"Možda se nije smio dogoditi, ali ja ne žalim ni najmanje. I kad bih imao šansu nešto napraviti drukčije, ne bih. Sve bih ostavio isto." približio mi se skupivši moje lice u svoje ruke.

Pokušala sam ga ne gledati u oči no to nije bilo lako. Stavila sam svoje ruke na njegove i pokušala ih maknuti no nije mi dao nego me ponovno privukao k sebi i poljubio.

Vratila sam mu iste sekunde.

Da mi je netko ispričao da će se ovo dogoditi prije mjesec dana, smijala bi mu se u facu. A gle me sad. Ljubim se sa Liamom Montgomeryem. Playerom škole.

Imam osjećaje prema svom neprijatelju.

Nečiji mobitel je počeo vibrirati. Liam je izvadio svoj iz džepa i javio se.

"Halo...... Da s njom sam..... Na putu doma... Nije joj bilo dobro..... Okej javit ću..... Adio." čula sam njegove odgovore te je poklopimo slušalicu.

"Tko je bio?" malo sam se odvojila od njega.

"Parker, kaže da se pitaju gdje smo. Rekao sam da te vozim doma jer ti nije bilo dobro tako da znaš ako ti se jave u vezi toga." potvrdno sam klimnula. Krenula sam se više odmicati, ali me njegova ruka uhvatila oko struka.

"Kuda si ti krenula?" nasmijao se zavodnički.

"Doma, dogodit će se opet nešto što nije smjelo." rekla sam mu misleći na još jedan poljubac.

Iza kulisaDonde viven las historias. Descúbrelo ahora