Istinska zelja

15

《 KRISTININA PERSPEKTIVA》

Budim se u drvenoj prostoriji, dok cujem Romanov nervozni glas. Neko je pokusao da upadne u viku i samo sto cujem je da ce pretraziti svaki deo kuce da provjere je li sta ukradeno ili postavljen kakav eksploziv.
Usao je i kad me zatekne iz torbe izvadi toplu odjecu

-"Sta se desava?"

Pitam zbunjeno jer me glava odire i nalazim de ni sama ne znam gde.

-"Ostacemo ovde par dana, nakon toga cemo se vratiti. Obuci se kafa je jos uvijek topla"

Uradim kako kaze, te trazim u sebi krivicu i kajanje zbog cina koji sam uradila na dan svadbe njegove sestre u podrumu. Ali nista osim zadovoljstva. Stockholmski sindrom e to je moj problem po svemu sudeci. Jesam li ja skrenula sa uma?posmatram ga sa zeljom, skeniram ga sa nekim osjecajem divljenja. Sve je pocelo od glupe bolnice kad sam plakala u njegovom zagrljaju. Sebe sam ubjedjivala u suprotno. Ali ja sam se predala i zaljubila u svog otmicara.

-" Hoce li povrediti moje roditelje?"

Okrenuo se prema meni te pogleda pravo u moje oci.

-"Rekao sam tvojim roditeljima istinu preko telefona, zamolio sam ih da se vrate iz Poljske. Vec 5 dana su zasticeni dok se ne rijesim gada.
Poludeli su,ali prijetnjom sam sve rijesio"

-" Kao da ti znas neki drugi nacin..."

Ispijem gutljaj kafe, a on sjedne pired mene

-"Do sada je uvijek uspjevalo..."

Kratko kaze, te se okrene posmatrajuci planinu ispred nas. Prespavala sam put pijana, a onda se probudim u prirode sa prelepim pogledom.

-" taj prsten... od koga je"

Pogledam u njegovu ruku, dok on pogleda u mene kao da se premislja da li da progovori. Promjenila sam naglo temu.

-"Bio je u vlasnistvu mog pokojnog oca... Uzeo sam ga da me podsjeti da nikad ne postanem kao on, a postao sam gori."

Priblizim mu se i sjednem nasprem njega sto i mene zbuni koliko i njega

-"Zelim znati sve..."

-"Bio je nasilnik i los otac, ubili su ga jer se bavio istim poslom kao ja. Postao sam kao on. I eto odgovora na pitanje koje si mi postavila dan nakon upoznavanja sa mojom porodicom"

Uzimam ga za ruku jer njegov glas podrhtava dok sve ovo izgovara, ocigledno ne prica cesto o ovome.

-"Zato ne zelis da imas decu u buducnosti?"

Zakljucim jer se sjetim njegove reakcije tokom vecere kad sam upoznala njegovu porodicu.

-" Vjerujem da bih bio  nalik na svog oca... dao sam sve od sebe da majki i sestri ispunim sve zelje i ocekivanja ali da znaju cjelu pricu o meni ne bi me vise ni pogledale"

Klimam glavom te se odmaknem od njega i ustanem...

-"Mogu li da uzmem taj prsten?"

Pitam tiho, a on odmahne glavom.

-"I ja ga mrzim ali me svaki put podsjeti ko sam"

-"Zelim da mi das taj prsten, kad budes spreman dok smo ovde. Cekacu da ga se rijesimo..."

Izdahnuo je te ustao i pogledao me ravno u oci.

-" Sta se desava sa nama?"

-" Mi ne postojimo..."

Odmah ostro odgovorim ali nikad teze izgovorene rijeci. Kristina molim te dozovi se pameti.

-"Jedva cekas da te pustim zar ne?"

-"Zelim..."

Kratko odgovorim te udjem nazad u malu kucicu, a on ostane ispred. Neki nepoznat covek dao je hranu Romanu, a on nakon 5 sati sjedenja napolje udje u kolibu te na sto postavi kesu sa hranom.

-" Za 5 dana ces ici kuci"

Podigla sam pogled dok on smireno gleda u mene

-" Caka je u cemu?"

Pitam znajuci da nije tako jednostavno da me pusti, a trnci u mom tijelu kreci da preplavljuju svaki deo.

-" Daj mi 10 dana, 10 dana da ubijem Gligora i onda me prijavi policiji..."

-"Pobjeces iz drzave za 10 dana?"

Njegove ruke me snazno povuku da padnem preko njega gotovo na centimetar od njegivih usana.

-"Cekacu u fotelji da me uhapse nakon 10 dana... cak cu ti i namignuti tokom sudjenja.dodji sa njima da me pricedu"

Kaze tiho da bi njegove usne zapecatio na moje grubim potezima. Ne ostanem smirena ni trena, pocela sam grublje i grublje uzvracati poljubce toliko da sam ostala bez daha.

-" Coveceee!"

Kazem kroz izdah kad njegove ruke krenu setati mojim tijelom. Svlacim njegovu majicu te rukom krenem prolaziti razvijenim prsima i po trbusnjacima dok on dopusti da sjednem preko njega. Kao da sjutra ne postoji krenula sam ostavljati poljubce po njegovom tijelu da bi me povukao na sebe i nastavio ljubiti grubo. Oslobodim njegovo kompletno tijelo, te se odmaknem od njega zeljna da ga posmatram. Lezao je i usporeno povlacio jezikom po doljnjoj usni jos nakrivi glavu i koristi priliku da me posmatra kao i ja njega.

-" U sta sam te to pretvorio?"

Pita tihim glasom, nakon cega se ugrizem za usnu priblizavajuci mu se... Sa njim ne treba predigra,dovoljno je da jezikom prodje po toj usni i da najezi svaki deo u mom tijelu.

(***)

Umorno se bacim na njegova prsa shvativsi da sam ja bila ta koja je cijelo vrijeme diktirala tempo i potencirala restart nakon kraceg ljubljenja koje sam smatrala kao odmor.

-" Rekao sam ti da ces jednog dana sama zeljeti bez mog insistiranja sve ovo"

Govorio je dok pokriva nasa tijela cebencetom i ako je kamin uveliko grijao malu kolibicu.

-"Ne znam u sta sam te pretvorio,ali dragi ni je da jesam"

Pretvorio je u zavisnicu... Zaljubljenu i opcinjenu njim. Zelim ga dodjavola svaki deo mene ga zeli i ne trudim se kriti vise uprkos tome sto sam drska i prijetim policijom. Zelim da osjeti bol koju sam ja na pocetku, ali kad se nadjem sa njim u istoj prostoriji samo imam jedan cilj... da mi bude blizu i da ga ljubim..

-" Koliko dana smo ovde?"

Pitam tiho, dok on slegne ramenima

-"Jos 4 dana."

Kratko kaze kao da mu je sve jedno, a meni se smraci kad cujem tako malu cifru. Sada mi mjesec dana nista ne prestavlja. Tacno je 3 meseca od kad me je oteo i 2 nedelje od kad ga istinski zelim.

-" Ova cetri dana cu ti raditi sve sto si ti meni radio mesecima unazad"

Kratko kazem te se jos vise pribijem uz njega obmotacajuci ruke oko njegovog vrata.

-" Promjenilo se nesto Kristina,sta god da je pogresno je i nemoj da to dozvolis"

Nisam shvatala sta je hteo reci vec sam uzivala u toplini nasih tijela iscrpljena ali zadovoljna.