Istinska zelja

20

Usla sam u svoj stan premorena, bezivotno bacim stvari na policu te krenem svlaciti svoju majicu da bih se sto pre nasla u kadi. Podesim toplu vodu,potom upalim svijetlo u kuhinji i stavim vodu za caj gledajuci poruku Sofije da ce ostati kod svog dragog i veceras. Gotovo se preselila kod njega i u opste mi ne smeta. Srecna sam jer je srecna.

-" U ovo vreme se dolazi kuci posle prve smijene"

Vrisnem svom snagom kad upalim svijetlo i cujem glas ispred sebe.

-"Sta radis u mom stanu? Kako si usao u opste?"

Pokusam dijelovati smireno i ako sam premrla od straha kad sam ga ugledala ispred sebe kako lezerno sjedi u fotelju u bijeloj rolci sa crnim farmericama. Dodjavola sta je ovaj covijek maneken?

-" Pitala sam nesto!"

Povisim svoj ton, a on cokne jezikom i uputi mi ubitacan pogled.

-" Nisam ocekivao onakav docek jutros"

Blago se ispravio u fotelji

-" Pitala sam odakle ti umom stanu!?"

-"Ne povisuj ton Kristina"

Ustao je i usporenim hodom sa osmijehom prisao par koraka. Ironicno ispustim "hah" i podignem pogled pravo u njegova.

-" odakle ti u mom stanu!"

Pitam istim povisenim tonom i ni tren ne pokleknem zbog pogleda koji mi uputi.

-" Pitas kriminalca koji je krao milione zavezanim ocima kako je usao u mali obicno zakljucani stan?"

Pitao je sa osmijehom,na sta napravim par koraka hvatajuci svoju torbu u hodniku... Isti tren je posao za mnom.

-"sta radis?"

Ostro pita, kad mi sledeci tren telefon nestane iz ruke.

-"Policija znaci? Upao sam ti u stan i zoves policiju, silovao sam te i radio sve sto sam zeleo i nijesi me prijavila uprkos prilikama koje je imala,a sad me pokusavas prijaviti... Kris jako si cudna"

-" Vrati mi telefon!"

Stavio ga je u svoj dzep potom nakrivi glavu prema meni

-" Nisam ocekivao ovakav docek"

Ponovio je zapazanje od jutros koje je izneo malo pre i nije dobio reakciju.

-" Izvinite gospodine,jeste ocekivaki ruze? Izvinite, jako mi je zao sto nijesam pravila zurku doceka"

Sa osmijehom ironije izgovorim svaku rijec, dok on ozbiljno gleda u mene.

-" Jedva sam te nasao, trazio sam te dve godine Kristina... Drago mi je vidjeti da nijesi ravnodusna"

-" Ti si se pogubio Romane,skroz si se pogubio..."

-"Tvoje tijeli izgleda mnogo bolje. Drzis sve konce u svojim rukama izgleda"

Skenirao me je u grudnjaku i farmericama, ne trudim se sakriti svoje tijelo totalno mi je sve jedno. Valjda covijek ogugla posle tolikog izivljavanja u koje sam povjerovala da je ljubav

-" Itekako da drzim... Kako si me nasao?"

-"Filip je video vest o profesorici koja je napravila cudo. Lako je kasnije bilo naci skolu,vlasnika nje i nakon toga vrlo lako sam dobio skolu"

-" Sta trazis ovde?"

Drznem se ljuto dok on prilazi meni i staje samo jedan korak od mene...

-" Dosao sam po svoje. Dosao sam po tebe"

-"ha ha ha ha ha"

Krenem aplaudirati dok se usporeno "smijem" nebulozi koju ovaj covijek izgovara.

-" Romane,napusti moj stan"

Grubo izgovorim dok otvaram vrata stana i stajem ispred njih da ih ne moze zatvoriti

-" Kristina necu otici odavde sve dok se ne vratis sa mnom u Rusiju..."

Opet mi je prisao

-" Romane N I K A D"

Izgovarala sam slovo po slovo.

-"ooo itekako oces... Ti si moja i vratices se kuci"

Krenuo je staviti ruku na moj obraz na sta je jako udarim i uputim mu bijesan pogled.

-" Pocecu da vristim i policija ce doci ako jos samo 5 sekundi budes boravio u mom stanu sve komsije ce cuti. Ovo nije Rusija vec Amerika i ne gotive bas Ruse..."

Svaku rijec procijedim kroz zube,da bih me on upecatljivo pogledao.

-" Kristina, vratices se u Rusiju,zaboravices zivot ovde i postaces moja zena!"

-"5...4...3..."

Pocnem odbrojavati na sta se on samo nasmije i izadje iz stana, okrenuo se prema meni i cim krene otvoriti usta ja snazno zalupim vrata i zakljucam ih duplo. Katancic i kljuc. Neces Romane dala sam sebi rijec da neces!

(***)

Sjedim pored otvorenog prozora i polako cekam jutro da osvane. Razmisljanja su me cijelo vece mucila,a da ne pricam sta je bilo kada sam krenula zaspati. Roman mi je totalno uzeo svaki konac koji sam mucno uhvatila i povukao iz ruku kao iz sale svojim dolaskom.
Razmisljala sam i o Stefanu kom zelim dati sansu, ma koliko god bila dvolicna i nepravedna zavoljecu ga vremenom bas kao sto sam zavoljela svoj ambis zvani Roman. Oka nisam sklopila,a posao mi pocinje za samo 2 sata, vise ni 3 velika casa velika kafe ne pomaze.
Uzela sam svoju jaknu i kljuc od kuce istrcavajuci iz stana zidovi su me gusili.
Setala sam polu pustim ulicama gde se samo po neko auto nadje koje pre svitanja mora stici na posao. Polako sam zauzela ljuljasku u djecijem parku i njezno nogom davala zalet okrenuta prema istoku.

-"Kristina..."

Prepoznala sam taj glas isti tren

-"Pratis me,strazaris? Dodjavola ostavi me na MIRU!"

Nastavim se ljuljati ne zeleci da se okrenem.

-" Mozda, misli.... moji ljudi te prate i strazare i zivim u onoj vecoj izgradi ispred tebe."

Rekao je kad osjetim kako uzima ljuljasku i malo jace krene da me ljulja, dopustim bez ikakvog prigovaranja.

-" Dosao sam jer znam da si razmisljala o meni i da nijesi zaspala jer sam ti upao u stan...."

Ljuljaska ostane zakocena dok osjetim njegov sapat ns svom uvu.

-"plasis me se?"

Nisam sigurna je li ovo pitanje li zakljucak ali nastavi da me ljulja

-"Nedostajao sam ti"

Opet uradi isto.. zakoci,pa me zaljulja...

-"Ne laskaj sebi..."

Kazem smireno, dok on zauzima ljuljasku pored mene i blago se okrene...

-" Onda me se plasis"

Doda kao zakljucaka ne skidajuci pogled sa mene.

-"Toliko mi hvali da stavim svoje ruke u tvoju kosu..."

Blago ovom recenicom prodrma svaki moj nerv u tijelu toliko da sam osjetila drhtanje svog tijela posle toliko vremena.

-" Moram krenuti..."

Kazem te dovoljno brzo krenem hodati, da bi na izlazu iz igralista zacula

-"Hvali mi da te poljubim Kristina..."

Nastavila sam hodati brze i brze da bih iz cista mira krenula trcati prema svom stanu najjace sto sam mogla zalupim i zakljucam vrata i sve sto sam godinama sabijala praveci se da sam jaka izadje kroz jecaj i suze dok klizim niz vrata svog stana. Nisam jaka, nije mi lako jer je ovde i svaka njegova rijec me prodrma kao najjaci zemljotres...