Istinska zelja

19

Stefan je razgovarao sa nekim dok ja postavim veceru...

-"Zamisli neki covjek kupio skolu jutros, stari vlasnik mi je javio upravo sad."

Okrenem se prema njemu,dok on pokusava da shvati ko je novi vlasnik. Kao da je bitno vlasnici skole i onako nemaju dodira sa nama profesorima vec samo da njim.

-" Stefane moramo li o poslu?"
Zakukam, dok on prilazi i ostavlja poljubac na moj obraz

-" Naravno da ne Kris, pricajmo o tome kako ces da me naucis Ruski"

Osmijehnem se ovome, uciti njega Ruski je najteza stvar koju radim jer on se ne trudi da nauci vec da slusa mene jer mu se dopada kako to ja govorim

-" Stefane ti se ne trudis da ucis"

Namrgodi se i zaista izgleda smijesno kad to uradi.

-" Naucio sam da kazem kako se zovem, da se pozdravim sa nekim... Draga vrlo si stroga uciteljica s obzirom da sam ja pocetnik"

-"Fenomenalno dragi ucim sa tobom vec mesec dana i znas 5 rijeci"

Potapsem ga po ramenima dok se on pocne cerekati.

-" Jako bih voleo da za vikend odemo negde na odmor"
Ovo me zaintresuje te sjednem pored njega

-"Gde me vodis"

-"pristajes?"

Pita zacudjeno

-" Itekako pristajem."

Toliko se slatko nasmijao te me uzeo za ruku njezno palcem prolazi po njima. Da sam ba na tren osjetila kako mi se oci pune suzama,ovakav covek ne treba da bude pored mene prazne ljusture kroz koju svira melodija praznice kad god vjetar dune... kad mi god pokaze emocije ja dokazem da mogu biti praznija.

-" Znaci pravim ti iznenadjenje... Bice ti nezaboravan vikend. Samo da ova 4 dana brzo prodju."

-"Jedva cekam... A sad hocu da probam i tvoju veceru"

-"Bilo bi vrlo cudno da se ne zamjenimo vecerom"

Upravo on uvijek naruci nesto savrseno ukusno, a moja vecera ni primaci nije njegovoj i ne buni se jer bih pojela njega.

-" Nisi mi nikad rekla gde su tvoji roditelji"

Zagrcnem se te ga pogledam dok on odmah promjeni boju lica

-"Izvini... Samo u vezi smo 3 meseca, a godinu dana pokusavam da saznam bilo sta o tebi. Cak ne znam ni gde si zivjela ranije. Pokusavam da te odgonetnem"

Njegov glas me trgne da se ustanem i izadjem iz kuhinje,a on isti tren krene ka meni.

-" imas 26 godina Kristina, moras nauciti da razgovaras sa nekim... Zelim da upoznam devojku koju volim"

-" Zivjela sam u Moskvi,studirala sam tamo prve 2 godin i nemam roditelje"

-" Izvini nisam znao da..."

-"Zivi su... samo ih ne zelim nikad vise videti i cuti."

Blago klimne glavom.

-"Volis li susi?"

Podignem obrvu zbunjena ovim pitanje... mislim da to u opste nije tema razgovora koji je prvo zapoceo.

-"Svaki dan po neka informacija, ne zelim da te opterecujem sa pitanjima i ako me sve zanima"

-" Dogovoreno"

Njezno me hvata oko struka i nasloni glavu na moje rame dok oboje posmatramo pogled sa terase njegovog stana.
(***)