Nemoćna Pred Tobom(ZAVRŠENA)

3.POGLAVLJE

Parkiram svog po narudžbi rađenog Audi A7 za kojeg sam dugo štedila ispred Krčme,dobra kafana bila sam par puta živa muzika je vrh,al jebi ga sad valja piti kiselu uz narodnjake a drmnula bi visnjevaču dok kažeš keks,jebeni sastanak!

Na satu već otkucava 20:05h,kasnit ću koju minutu,al ko ga jebe valjalo je upakovat ovo moje sexi tijelo u bijeli kombinezon da budem ujedno i poslovna a i da se slaže za kafanu,molim te lijepo..nisam narcis al trčanje čini čuda s mojim tijelom.

Ulazim u prostoriju i konobar me dočekuje.. svuda su stolovi sa kariranim stoljnjacima,odvojeni po uglovima dok je prostor u sredini slobodan.Muzika lagano svira,primjećujem da nema puno ljudi pretpostavljam da je još uvjek rano za dernek.Nisam ni primjetila da sam došla već na koji metar do stola gdje me treba čekat dotični gospodin Nikolic,za stolom sjede dvojica muškaraca jedan mladolik,smedje kose i finog tijela nestašnih očiju gleda prema meni,dok mi je drugi okrenut ledjima i pogledom prati smeđokosog i usmjeri svoj pogled prema njegovom a ja zakujem u mjestu majčice mila šta je ovo frajer me gleda prodorno zelenim očima i guta me,malo stariji od ovog prvog,crne kose,brade od par dana a tijelo desetka čista upakovana u bijelu majicu i crne hlače a tek ruke o Bože,ako išta volim to su muške ruke prošarane venama.Bože budi mi na pomoći brzo se priberem i nastavim za konobarom,dajem sama sebi podršku izdrži Mia sreća pa ne nosiš gaćice inače potop mi ne gine...ooo Amare jebaću te za ovo da valja!

Priđemo stolu i opušteno koliko mi situacija dozvoljava predstavim se:
-Dobro veče gospodo ja sam Mia menadžer hotela "Nada".-onaj mlađi se smješka dok mi pruža ruku i predstavlja se dok stariji stoji kao ukopan.
-Dobro veče gospođice zadovoljstvo je upoznati vas, ja sam Saša Nikolić a ovo je moj brat Srđan.-kad je čuo svoje ime trgnuo se i sa osmjehom od kojeg gaćice same spadaju pruži mi ruku.
-Srđan,drago mi je Mia upoznati vas!-jeza mi je prošla čitavim tijelom na sam dodir njegove ruke u mojoj,ali mi nije promaknulo da mi nije persirao a pa frajeru nećemo tako.
-Gospođica Mia za vas,zadovoljstvo je moje također.-usna mu je zaigrala na moju opasku.
-Oprostite mi,izvolite sjesti.-staje iza stolice i izvlači je da sjednem, kad sam prošla pored njega čula sam mu uzdah.
Dobro je znači neće samo meni biti teško.

Kako smo se smjestili,tako je i konobar došao sa hladnom platom i pitanjem šta će dama da popije.Mislim si dama bi rakiju,al bože moj.Pa učtivo odgovorim da ću mineralnu,na šta sam dobila podignute obrve gospodina jebozovnog.

-Nećete možda neko vino?-upita Saša na kojeg sam potpuno zaboravila.
-Hvala,ali ja sam na poslu još uvijek.
Nego da pređemo na pregovore.-Srđan se nakašlja,hmm ti bi frajeru da pregovaraš imat ću to na umu.Ma koji um saberi se Mia,poslovno i privatno se ne mješa sjeti se.Opalim sebi imaginarni šamar i ispravim se u stolici,te pređem na poslovno izlaganje.

Nakon dobrih i za mene nemirnih sat vremena potpišemo konačno i taj ugovor.Saša je čitavo vrijeme vodio glavnu riječ i zbijao šale, dok je jebozovni samo klimao glavom i kratkim i odsječnim tonom odgovarao na pitanja koja su postavljenja isključivo njemu.Nisam mogla ne primijetiti njegov pogled iz kojeg isijava vatra i nijemo obećanje čovjek me jebe na suho,gorim sva!

Ustanem dok me pitaju da li sam sad za neko piće da proslavimo ugovor,na šta se kulturno zahvalim uz izgovor da moram rano ustat.Koje bogovo piće ovaj osjećaj ni litar rakije ne istjera iz mene.
Pokupim svoje stvari i zaputim se prema izlazu,u prolazu se mimoiđem sa nekim nasmijanim tipom koji klima glavom i šara očima.Ma jel to on meni nešto,zastanem i okrenem se ali bolje da nisam jer Srđan stoji na par centimetara od mene!Ma gdje je on pošao,podignem obrve upitno.

- Da budem siguran da ste bezbjedni-reče i stavi svoju ruku na dno mojih leđa i pogura me prema izlazu.
Ja sam glina pod njegovom rukom,raspadam se,topim aaa muko moja.
Zaustavimo se pored mog auta a on s nevjericom u očima gleda u moju bijelu bebicu.