PROLOG

5.3K 136 8
                                    

Eh,Bože šta sam ti zgriješila!
Pa čovjek ne može ni da se naspava kako treba,skačem s kreveta i pravac ka izvoru buke..A tamo ni manje ni više,moja baba.

-Anđo,odkud ti i šta si se navila ranom zorom s tim usisivačem svega ti?

-Koja jadna rana zora,jedan je sat šta si mislila spavat do noćas?E nećeš,haj fataj se krpe!

-E neće moć Anđelija,ja ni kafe popila nisam...pobjegnem obavit higijenu dok bakica brojil il broji.-ja je nisam zvala,ali nedam je ni za šta na svijetu samo su mi ona i djed normalni i samo s njima pričam,djed iako ima osamdeset i šest godina u duši je mlad kako on kaže,a s njim su šale i otvorenost ne izbježni kako su se roditelji razveli a meni rekli da biram stranu jednostavno sam izabrala sebe,dosta mi je više njih i njihovih svađa i prigovaranja.Sad ih samo zovem jednom godišnje ako i toliko.
Iz raspravljanja same sa sobom trgnu me mobitel :"Moja koka", najbolja prijateljica Ivana moj oslonac i podrška u svemu.

-O kokice ko se to nama budio?

-Haj,ne seri odmah Boga ti,jedva sam se sastavila!Majke ti kako dođosmo kući?

- Pa sad kad pitaš,hmmm jebo te nemam pojma.-pokušavam se sjetiti,kao kroz maglu slike se redaju pred očima,ja na stolici,Ivana nekom daje umjetničko disanje, ništa ne obično..a onda me pogodi jebo te to tijelo,one ruke oko moga struka,ono BIĆEŠ MOJA dok se sve i jedna stanica u mom tijelu zapalila.SRĐAN o sve ti jebem ludo...

-Ivanaaa,Srđan nas vratio kući!!!-o kako sam najebala,do sad sam mu uspješno bježala ili sam ja tako mislila.

Nemoćna Pred Tobom(ZAVRŠENA)Hikayelerin yaşadığı yer. Şimdi keşfedin