Nemoćna Pred Tobom(ZAVRŠENA)

10.POGLAVLJE

Eh,Bože šta sam ti zgriješila!
Pa čovjek ne može ni da se naspava kako treba,skačem s kreveta i pravac ka izvoru buke..A tamo ni manje ni više,moja baba.

-Anđo,odkud ti i šta si se navila ranom zorom s tim usisivačem svega ti?

-Koja jadna rana zora,jedan je sat šta si mislila spavat do noćas?E nećeš,haj fataj se krpe!

-E neće moć Anđelija,ja ni kafe popila nisam...pobjegnem obavit higijenu dok bakica brojil il broji.-ja je nisam zvala,ali nedam je ni za šta na svijetu samo su mi ona i djed normalni i samo s njima pričam,djed iako ima osamdeset i šest godina u duši je mlad kako on kaže,a s njim su šale i otvorenost ne izbježni kako su se roditelji razveli a meni rekli da biram stranu jednostavno sam izabrala sebe,dosta mi je više njih i njihovih svađa i prigovaranja.Sad ih samo zovem jednom godišnje ako i toliko.

Iz raspravljanja same sa sobom trgnu me mobitel :"Moja koka", najbolja prijateljica Ivana moj oslonac i podrška u svemu.

-O kokice ko se to nama budio?

-Haj,ne seri odmah Boga ti,jedva sam se sastavila!Majke ti kako dođosmo kući?

- Pa sad kad pitaš,hmmm jebo te nemam pojma.-pokušavam se sjetiti,kao kroz maglu slike se redaju pred očima,ja na stolici,Ivana nekom daje umjetničko disanje, ništa ne obično..a onda me pogodi jebo te to tijelo,one ruke oko moga struka,ono BIĆEŠ MOJA dok se sve i jedna stanica u mom tijelu zapalila.SRĐAN o sve ti jebem ludo...

-Ivanaaa,Srđan nas vratio kući!!!-o kako sam najebala,do sad sam mu uspješno bježala ili sam ja tako mislila.

-Možda tebe mene nije vratio on!

-Ma šta pričaš,kako nije hoćeš reć da sam bila sama s njim.-kako da se ničeg ne sjećam sunce mu jebem šta sam to pila benzin!

- Ja samo znam da te čovjek iznjeo iz kafane al bukvalno, šta je dalje bilo to već moraš da pitaš njega.-ne vjerujem!

-Jebem mu sve,kako se ne sjećam!Oo živote,čujemo se kasnije ima mi Anđa i ona me tare po mozgu od jutros.

-Joj sad bi mi sjela ona njena supa s knedlama ko budali šamar!

-Ma pusti Anđu i knedle imam problem,haj zdravo!-ma jel moguće da se ničeg ne sjećam nije mi se do sad to nikad desilo.

Pogledam na telefon i vidim da već imam poruku,naravno od njega poslana još prije 2 sata!
Drhti mi prst na ekranu,šta li ću pročitati,samo da nisam napravila neko sranje.Otvaram poruku pa šta bude..

• "Dobro jutro, srećo"

Uh dobro je,pretrnula sam!To dobro jutro ne mora ništa da znači možda je samo kulturan,a opet samo on zna šta se desilo..

O jebem ti pamet,mora da je bila neka brlja od rakije kad se ničeg ne sjećam,znam da je Srđan došao zajedno sa Sašom,skinuo me sa stolice toga se sjećam i mog šokiranog lica kad sam ga ugledala i primijetila sam da se znaju sa Denisom i to dobro..Ali dalje je prekid filma!Nema šanse da sad odgovorim na poruku.

Uh Bože,prvo redom kafa,Anđa pa onda sjedi i razmišljaj.

Presvučem se u trenerku i odem da vidim gdje mi je baba.Nađem je u kuhinji,kako pravi sad već ručak i vidim da me na šanku čeka šolja sa kafom pritrčim i otpijem dobar gutljaj, baš sjeda.

-Baba, odkud tebe danas kad sam rekla da dolazim sledeći vikend?

- Naručena danas kod doktora da mi zalijepi zub na protezi i usput do tebe,dobro je što sam došla vidi džumbusa kako te nije stid ti žensko,pu!-mlati baba nožem prema meni dok broji.

-Eno,sve sam ti sredila, ručak ti je u rerni još malo i gotov evo ti salata u frižideru i špajz ti je sad pun.Sad će doć onaj mali Jozin po mene,a ti pamet u glavu bog te pito kad si došla ako u ova doba ustaješ!-skočim na noge te je zagrlim može ona brojat do sutra al nema joj ravne.

-Hvala ti Anđelija,ljubi mi djeda!-ispratim babu i obećam joj da ću sve pojesti.

Vratim se u kuhinju i isključim rernu,uzmem svoju kafu,mobitel i zavalim se na trosjed.Ajde sad Mia opusti se i razmisli,polako...

Nc, ne ide da me jebeš.
Uzmem mobitel i pošaljem curama grupnu poruku:

• Ja se ničeg ne sjećam,zadnje što znam da su Srđan i Saša bili s nama!

• I: Ja sam se sjetila da sam se vratila sa Sašom taxijem i onda svako svojoj kući,kod mene je stanje sigurno!

• M:E ludače onakvog frajera da se ne sjećaš, sramota..a dok si vrištala game over sjećaš se toga?-laže, zašto sam to govorila pobogu?

• Ha, lažeš!

• I:Frajer te iznjeo iz kafane a ti mu na ramenu govorila game over,plakali smo od smijeha.Nego Majo šta bi s gazdom?

• M:Hjoj gazda je mašina, ni ušla nisam u stan već me je preznojio a rekoh ja vama da će Maja da se popne !

• Znači samo si se ti noćas penjala?

• I:Još uvjek ne znamo da li je samo ona,ti si misterija?

• M:Jest vala, čisto sumnjam da je sjedila mirno!

• Ma jebite se obje, niste od pomoći nikako.Baj,haj..

• I:Mi nismo ali znaš ko jest!-tačno znam,ali ne mogu mu se javit još uvijek.

Idem da prošetam dobro će mi doći svjež vazduh,obučem patike na noge i tražim ključ ali nema ga nigdje!Da nije u torbici od sinoć, otrčim do sobe uzmem torbicu sa fotelje nije ni tu ,pogledam u mantil nema..pa gdje su u pičku materinu!

Ako tvrde da sam otišla sa Srđanom,jutros kad sam se probudila nije bilo ni njega ali ni ključeva, uostalom ni bilo kakvog znaka da je on uopšte bio tu..udahnem duboko i nema mi druge nego da ga pitam!

• Da li su moji ključevi kod tebe?-nemam šta da okolišam, moram da znam!

• S:Nadao sam se da imaš rezervne, srećo!

Jebem ti život znači bio je ovde,šta ću sad što je najgore nemam pojma gdje su mi rezervni.Da sam pogledala ranije mogla sam od Anđe uzet njene, živote!
I ovo njegovo SREĆO je toliko poznato,trnci mi prođu tijelom svaki put kad pročitam.Zašto?

• Da li mogu da ih dobijem nazad?

• S:Zavisi,srećo.

• Od čega?

• S:Šta dobijam zauzvrat ?

Muškarci,e nećeš dobit pičke!Već je bio ovde neće mu bit problem opet..

• Ručak?

• Stižem!

Eh da sam samo znala šta me čeka jebali me i ključevi i rakija i sve redom...

Ženoline,zbog vas pišem i prekovremeno!😂😂😂