Nemoćna Pred Tobom(ZAVRŠENA)

EPILOG

-Dobro gdje ste vi do sad,samo što nisu stigli?

Danas je našem sinu Ivanu rođendan, odlučili smo ga proslaviti kući s našim prijateljima,baka i djed ne mogu doći jer se djed razbolio i ne žele da prenesu virus na Ivana,ali poklon nije izostao dobio je drvenog konjića kojeg od jutros jaše..a Srki ide za njim i podstiče ga sa:
" To sine, ljubi te tata" aludirajući na njegovo jahanje-budala,također ni njegovi nisu mogli doći iz Italije, ali dolaze sledeće sedmice i ostaju čitav mjesec.

Upoznali smo se malo prije naše svadbe i mnogo su mi se svidjeli,jako divni ljudi pogotovo Marija tako otvorena i pristupačna žena.A tek kad se rodio naš sin,pa njihovoj sreći nije bilo kraja.

-Eto nas!

U dnevni boravak ulazi Srđan sa našim sinom, primjetim da su obojica obučeni u krem hlače i crne majice,upicanili se momci nema šta.

Ivan se odmiče i okreće se u krug i vrišti:

-Geda me gedaj!

-Oo to je moj frajer!

-Se će cuje bit Inanove.

- Ma dat ću ja tebi cure po guzici.

Smije se i izlijeće u dvorište da se igra s loptom.Naslonim se na Srđana dok pogledom pratim našeg trogodišnjaka kako pravi lom..

-Idi za njim polupat će sve što je na stolu!

Potom se oglasi zvono..stize bagra!

-Idem,trebam li ti pomoć.

-Ne treba,sad ću uhvatiti cure da mi pomognu-poljubim ga na blic i odem otvorit.

Otvorim vrata a čerga čitava stoji sa sve balonima i poklonima u rukama,ne znam ko se više natovario Saša ili Ivana i guraju se ko će prije da prođe.

-Polako vas dvoje šta vam je i gdje mislite sa tim silnim poklonima, ne mislim ja kuću da proširujem.

-Nista ne brigaj snajka vidi koliko ti je dvorište i drži ovu guzlu da prođem. -govori Saša dok tiska Ivanu.

- Ma mama ti je guzla, majmune jedan!Jel čuješ ti šta on meni govori?-ovakva njihova prepucavanja su postala svakodnevnica.

- Ma ne psuj mi pred djetetom.

-Ne vidim ja ovde djete nigdje.

- Ma ulazite više na ta vrata pošutaću vas sve.- dobacuje Denis iznervirano.

Konačno uđu svi u kuću,a Ivan ih odma spazi i počinje da skače oko poklona.
Saša mu predaje svoje, ne stižem ni da mu kažem da polako otvara, već je sve razbacano.
Tu su raznorazne igračke i svakojake tantavice za djecu,Ivana mu dodaje svoje poklone i iz kese vadi pantolice, košuljicu i kravatu..

-Gledaj šta ti je kuma donijela, kad se središ pa s kumom da tražimo kuma a?

-Pazi da ne nađeš-Saša joj odmah kontrira.

-Ta je to kum?-pita moj sin zbunjen.

- To ti je ljepoto moj momak,isto kao što je tvoj tata tvojoj mami!

-Aaa cznam, pa ti to imac!

-Šta sine ima?-pitam ga radoznalo, dijete je to sve upija kao spužva.

- Pa tog kuma, to je moj stiko...stano ide ca njom i govoli joj "sacu ja tebi momka pokacat ".

Denis se presavija od smijeha,Maja pada preko njega meni su već suze krenule niz oči.Srđan ulazi u kuću i gleda nas kao da smo pali s marsa,propustio je najbitnije.
Ivana i Saša se ubijaju pogledima, a Ivan se već dao u trk s igračkama.

-A oni ko fol na ratnoj nozi, a stalno joj ga pokazuje!!-progovara Maja između napada smijeha.

-Šta je vama?-pita nas Srđan i dalje zbunjen.

-E moj jarane ovo dijete ti zlata vrijedi. Ljubi ga amidža ovako pametnog!-govori Denis dok ustaje i potapša Sašu po ramenu.

-Ajmo "momčino" raspalit roštilj.

Muški su izašli roštiljat dok smo iznijele ostatak hrane napolje i smjestile se za sto.

Sjedim tako u društvu meni najdražih ljudi i razmišljam o tome koliko je ispunjen moj život,koliko sam ustvari sretna sa svojom porodicom konačno zdravom porodicom a pri tome mislim na roditeljstvo,na međusobni odnos ..ponekad mi nedostaju moji roditelji onda se sjetim svog djetinjstva i brzo me prođe.
Imam najboljeg muža na svijetu iskre se osjete kao i prvog dana,iz njegove nepromišljene odluke dobili smo najpametnijeg i najljepšeg sina,zbog kojeg ne žalim ni jednog trenutka.
On je centar našeg života.

Skrenem pogled prema Maji i Denisu koji sjede zagrljeni, da i oni su još uvijek zajedno čak štaviše zaručeni su već godinu i uskoro planiraju vjenčanje, iako je bilo trnovito s njima  uspjeli su sve prebroditi uz podršku onog drugog.Ludi su jedno za drugim.

Dok moja Koka, zjenica oka moga,konačno se odvažila da uživa u ljubavi i to ni manje ni više sa mojim djeverom!Eh kakva su to bila silna prepucavanja,negiranje i bježanje iako i dan danas zna ponekad da navuče onu svoju masku kao na primjer sad dok je moj pogled u njenom smijeru a njen gleda Sašu kojem Ivan sjedi u krilu.Nikad mi nije htjela reći zašto bježi od ljubavi pogotovo ove koja joj je bila pred nosom,ali hvala Bogu pa se dozvala pameti!

Srđan mi prilazi i grli me s leđa,te naslanja svoje usne na moj vrat i dan danas kad mi priđe osjećam se tako nemoćno pred njim kao i onog prvog dana kada sam ga ugledala, tiho mi šapne:

-Volim te,srećo.

-I ja tebe,jebozovni.

Došao je i kraj mojoj prvoj priči.
Godinama sam sebe sputavala, govoreći sama sebi nemoj ni pokušavati nisi ti za toga, ali evo vi ste me uvjerili u suprotno zato vam hvala od ❤.

A najviše hvala mojoj Hamši koja je bila uporna da ostvarim svoju želju..i ujedno osobi koja je radila cover
#Dzanyna De Luka👌