Šesto poglavlje

2.2K 90 3
                                    

Nastavila sam svoj život po već dobro ustaljenoj rutini. Predavanja, studijo, jednom nedeljno kafa sa Teom i Marijom.
Vredno učim i polažem kolokvijume. Svaki slobodan trenutak provodim crtajući, od bloka se ne odvajam.
Modni studijo priprema novogodišnju liniju haljina, a moj zadatak je da osmislim tri modela.
Ovo je prvi put da su mi dali tako ozbiljan zadatak. Ukoliko im se dopadne bar jedna od tri modela, biće predstavljena na novogodišnjjoj reviji. Mesto održavanja je još uvek tajna.
Srećna sam i uzbuđena, prepričavam novosti Tei. Sedimo u jednoj od mnogobrojnih kafeterija u blizini fakulteta.
" Majo to je divna vest, mnogo sam srećna zbog tebe. Imaš li već neku ideju za haljine ili tek treba da se baciš na posao?"
Tea je oduvek verovala u moj talenat. Šta god bi nacrtala usta su joj bila puna hvale, što je meni više nego prijalo i davalo mi podsticaj da nastavim da se razvijam i ne zapostavim crtanje. Roditelji nikada nisu uzimali za ozbiljno moje "Škrabotine", gde god bi ih videli samo bi prevrtali očima i bacali ih u kantu.
" Imam nekoliko!" počinjem da joj objašnjavam oduševljeno.
" Jedna će biti prava klasična večernja haljina sa nekoliko novogodišnji detalja. Drugu zamišljam u gotik fazonu, nešto otkačeno i neobično za nas mlade, a treća, pa na njoj još uvek radim. Biće to haljina za prilike i neprilike" namignem joj sa jasnom aluzijom .
" O,Majo zagolicala si mi maštu, jedva čekam. "
" Kako si ti ? Ima li nešto novo kod tebe? "
"Ako misliš na faks, zadovoljna sam. Redovna sam na predavanjima, polažem kolokvijume, a što se tiče ljubavi po starom. "
" Po starom? "Upitno je pogledam.
" Ma da, ja tugujem za Markom ,a on šeta čopor žena i tako u krug. "
" Dokle Tea?" prekorno ću " Ti si lepa devojka, ne možeš svoje najlepše godine da provodiš posmatrajući iz prikrajka. "
" Znam Majo, u pravu si i meni je same sebe preko glave. Svečano ti obećavam razrešiću našu situaciju na jedan ili drugi način. "
" Ok, ali pazi" zapretim kažiprstom" Držim te za reč. "
" A ti, šta se desilo sa Vukom, ne pominješ ga. "
" Ma bezveze, nismo kako ono kažu kliknuli, nema hemije. Zadnje što sam čula je da se pomirio sa bivšom devojkom i nije mi krivo veruj mi,poštedeo me onog čuvenog nije do tebe do mene je...možemo li da ostanemo prijatelji... "
" Šteta,delovao je simpatično!"slegne razočarano ramenima.
" Dobar je dečko samo nije za mene. "
" Da li se pojavio neki koji je po tvojoj meri?" Mrda obrvama i smeška se,kada nas prekine dubok glas
" Devojčice, kakvo prijatno iznenađenje!"
O, ne, samo ne ti!!!...1,2,3, pozor sad..osećam dobro poznatu toploti,penje mi se niz lice. Ne,ne, nemoj Majo da se zacrveniš, molim te!
Tea radoznalo gleda čas u njega ,čas u mene. Znam da sam crvena, osećam kako mi gore obrazi.
A on,lep kao i uvek. U tamnim farmerkama koje su zategnute na pravim mestima. Crna majica i kožna jakna, a kosa kao da je tek ustao iz kreveta i pri tome nije u njemu samo spavao.
Pošto ja ćutim, ne progovaram. Rešio je da uzme stvari u svoje ruke.
" Pa, devojčice hoćeš li da nas upoznaš?" Baca kratki pogled na Teu, koja se bezobrazno ceri i uživa u predstavi.
"Naravno" trgnem se konačno.
" Ovo je moja drugarica Tea."
" Tea ovo je Ognjen, Vukov brat od strica".
" Drago mi je." cvrkuće Tea kao da je videla najrođenijeg.
" Ognjene hoćeš li da nam se pridružiš?" Pokazuje na slobodnu stolicu pored mene .
Ne reaguje na moje guranje ispod stola i upozoravajuće poglede.
" Hvala ,Tea hoću, vrlo si ljubazna. Baš bi mi prijala jedna kafa . "
Koji maniri! Prevrćem očima, dobro znam koji je nasrtljivac.
Naravno šta sam drugo mogla da očekujem. Seo je odmah pored mene još je namestio stolicu bliže mojoj tako da nam se sada butine dodiruju ispod stola.
Suviše blago je reči da sam zgrožena njegovom ležernošću.
Opušteno čavrlja sa Teom kao da su najbolji ortaci.
" Tako dakle studiraš jezike, kineski i engleski. "
" Zanimljivo ",gleda u mene prekorno sve vreme kao da mu nešto dugujem.
" A odakle se znate Maja i ti? "
Nije izdržala veštica da ne pita, bezobrazno me strelja očima.
" O pa to je jedna zanimljiva priča," počinje on.
Neće valjda, ne bih se usudio. Sva sam pretrnula.
" Drugi put ćeš je ispričati,"virnem u sat i nasmejem se, spašena sam bar od Tee.
"Tea kasniš na predavanje,prošlo je podne. "
" Oh ,izvinite ljudi,"skoči u sekundi,a ja odahnem.
" Ognjene neopisivo mi je drago što smo se upoznali Maja te nije pominjala." Optužujuće me gleda, pogledom mi poručuje znaćeš me.
" Prava je bezobraznica "dodaje on.
" Ne brini, Tea, razgovaraću ja sa njom o tome."
Nestašno joj namigne, a ona se rastopi.
"Ma nemoj mi reći" mumljam kroz zube i čekam da se Tea udalji pa da raspalim ali me je pretekao u nameri.
" Samo da znaš Majo,ljut sam na tebe! "
" Molim,on je ljut zamisli!" komentarišem glasno.
" Ja treba da se ljutim, ne možeš da tako da sedneš i šta bi joj uopšte rekao kako smo se upoznali!? "
" Istinu", zavali se napadno u stolicu i strelja me oštro tim predivnim, plavim,kristalnim...očima Uh...
Trgnem se,pokušavam da se skoncentrišem, jer čim se zagledam u njega ja se izgubim.
" A šta je istina po tebi?" svađalački pitam.
" Istina je da si me pratila celo veče i voajerisala, tako da sam na kraju morao da ti dam šta si zaslužila!"
Prekrsti ruke i naceri se drsko.
Iste sekunde ustanem, ne zaslužuje da bude u mom društvu, pokupim torbicu i odjurim kod konobara da platim račun.
Besna sam toliko da ništa oko sebe niti vidim, niti čujem .
" Stani ludice ,šalio sam se! Majo!"doziva me panično. Jurim, pokušavam da što pre stignem do kola ali su nažalost predaleko udaljena.
Odjednom osetim da gubim tlo pod nogama,ups sve mi je naopako.
" Ti si najtvrdoglavija osoba koju sam upoznao i uopšte nemaš smisla za šalu." Prebacio me je preko ramena i nosi,samo ne znam gde.
" Pusti me Ognjene odmah!"Počnem da ga udaram rukama po zadnjici, da nije ovakva situacija verovatno bih uživala.
Spustio je me ali sve mi se još uvek vrti,držim zatvorene oči dok mi se ne umiri slika.
Pažljivim glasom me pita," Jesi li dobro? "
" Jesam" galamim . Konačno ga pogledam ceri se od uha do uha. " Ali ti nećeš biti kada te dohvatim!" skočim na njega stisnutih pesnica ali me spretno uhvati za ručne zglobove i privuče sebi u naručje. Ne mogu da se pomerim, uhvatio me u stisak, naravno opet sam uletela u sopstvenu klopku.
" Šalio sam se stvarno,nemoj da se ljutiš" zvuči ozbiljno ali ga oči odaju, smeju se.
" Slatka si kada poludiš. "
" Očekuješ li možda da ti se zahvalim na komplimentu. "
" Ne, naravno ali mogla bi da me poljubiš,toliko mi bar duguješ ? "
Opet on o dugu.
"O čemu to pričaš, kako sam ja tebi odjednom dužna?"
Malo me je zbunio.
"Pa obećala si da ćeš doći, a nisi došla".
"Kada?" mrtva hladna pitam.
" Ccc,devojčice,sada mi duguješ duplo,prošli put smo se dogovorili sećaš se."
" Ah" setim se se našeg kobajagi dogovora.
"Aha to... vratilo ti se " Kaže pomalo besno ne smem ni da pomenem da nisam imala nameru da dođem.
Pusti me odjednom. Skoro zaplačem zbog naglo prekinutog kontakta.
" Nedostajala si mi? Štipne me za nos.
Imaš li telefon kod sebe ? "
" Imam zašto? "
" Daj mi ga molim te na trenutak." Pružim mu mobilni mada me i dalje zbunjuje njegovo ponašanje.
Kucka nešto, a onda čujem zvuk drugog telefona. Njegovog telefona!
"Čekaj, pa ti imaš telefon!"
Ljutito kažem.
"Tako, sada imaš moj broj, pa možeš da mi javiš ukoliko si sprečena da dođeš."
" Stvarno!"
Neverovatan tip, samouveren toliko da ne može ništa da ga poremeti.
" Nemoj da se vređaš mala" Neotesana bitanga, smeši mi se osmehom od koga mi klecaju kolena.
" Hajdemo" opet me vuče sa sobom kao da sam ručni prtljag.
"Alo, Ognjene,ovo mora da prestane" kočim nogama ali uzalud,ne posustaje. Počinjemo da se ponavljamo.
" Slažem se" iznenada stane i okrene se prema meni,udarim direktno u njegove mišićave grudi.
"Mm "opet njuška po mom temenu,moja glava mu doseže taman do grudi,"Prelepo breskva. "
"Moram da te poljubim" , mumlja više za sebe. Obuhvata mi obraze dlanovima i privuče me bliže sebi, pa željno priljubi svoje meke i sočne usne na moje.
Bespomoćna sam, reagujem na njega i niko i ništa ne može to da promeni.
" Devojčice,mmm tako si slatka i ukusna" nežno svojim toplim jezikom prelazi po mojoj donjoj usni. "Ah", uzdišem od čežnje i nepoznatog osećaja koji opasno tinja negde na dnu mog stomaka. Ljubimo se i grlimo kao da sutra ne postoji.
" Majo,slatka Majo, da li si svesna šta mi radiš? Toliko te želim,uh."
Malo me otrezne njegove reči, poslednjim atomom svoje volje, odgurnem ga rukama.
Ko zna koga je ljubio i grlio pre mene poznati su mi njegovi kurvarski apetiti.
"Pusti me odmah,uh" stenjem od muke.
" Majo šta ti je? Nešto nije u redu?" Nežno me se pomeri od mene i zbunjeno me pogleda.
"Ništa nije u redu, ti i ja. Mi ne postojimo. Razumeš, ne želim da imam išta sa tobom. Ti nisi momak za mene." Pokušavam sve vreme da se pomerim od njega ali me on uporno prati i primiče se.
" Majo,dušo, nisi tako delovala malopre." Nežno rukom pređe preko mog obraza.
" Malopre je bila greška, to se više neće
ponoviti,razumeš" bockam ga kažiprstom u stomak.
" Ne razumem,ljutito će," Očigledno je da se privlačimo, u čemu je onda problem?"
" Problem je u tome što ti nisi materijal za momka?" Konačno izgovorim
" Molim? "Uspela sam da ga zbunim.
" Kada si poslednji put bio u vezi?" Nastavim da ga ubeđujem.
"Ne sećam se." iskreno kaže.
A ti mala? Ljubomorno upita.
" Ja nemam vremena za vezu. "Drsko odvratim.
"Dakle, važno ti je što ja nisam materijal za momka,a ti ne želiš vezu. "
"Nisam rekla da ne želim već da nemam vremena. "
" Dobro,onda, budi dobra i potrudi se da nađeš malo vremena za nas. "
" Ognjene ja ne želim vezu sa tobom , tačnije ja ne želim da imam bilo šta sa tobom. "
To ga je ućutalo na trenutak,a onda prasnu.
"A šta to meni to fali? Hajde mala raspali slušam! "
" Ne fali ti ništa ,ti si....Ne izgovaram glasno KURVAR ali upravo je to reč koju tražim.... kako da ti objasnim... ti.. si... promiskuitetan.
" Molim,ja sam promiskuitetan."
" Da, da, ti, što se čudiš,? Rođenim očima sam te videla kako...hm... vodiš ljubav sa dve devojke isto veče. "
" Mala, to definitivno nije bilo vođenje ljubavi."
" Šta god, bilo je odvratno i razvratno." "Ne, "odmahujem glavom .
"Ne želim da imam išta sa tobom.
Ko zna kakve si sve bolesti i parazite mogao da dobiješ od toliko različitih žena,fuj. "
Ne mogu da zaobiđem parazite.
Mislim da sam ga iznervirala, u stvari sigurna sam da sam ga iznervirala
Udaljio se od mene i stavio je ruke na bokove.
" Ti mala pričaš koješta! Ja uvek, ali baš uvek koristim zaštitu. Takođe se redovno testiram. Imam poslednji test koji je naravno negativan."
" Aha dok jednom ne bude pozitivan, džaba se pravdaš." ne popuštam.
Nervozno rukom mrsi kosu,simpatičan mi je tako iznerviran. Nisam ga do sada videla takvog. Nastavim još malo da ga peckam, ne mogu da odolim.
" Eto, vidiš, počeo si da se češkaš po glavi."
"Majo, molim te nemoj da pričaš gluposti! "
" Tako to ide, prvo počneš po glavi, a onda se svrab preseli tamo dole!"
Namerno pogledam u izbočinu koja se nazire ispod farmerki. Isprati moj pogled, premesti se sa noge na nogu. Znam da će da se pipne, to je prosta psihologija. Naravno nije izdržao, morao je rukom da se dodirne.
" Eto vidiš, osećaš li kako te svrbi ? Prstom pokazujem prema sada već splasnuloj muškosti.
" Mogu misliti kakve sve bube plaze po tebi kada se smucaš sa kojekakvim ženama. "
Jedva se suzdržavam da ne puknem od smeha, zuri u mene preneraženo.
Ne znam da li bi prvo počeo da se češka ili da me zadavi od besa.
" Majo,prestani, tvoja priča nema smisla."
Namerno se meškoljim i češkam po rukama.
" Vidi, ko zna šta si mi preneo, sada i mene sve svrbi!"
Jadan, potpuno sam ga sludila. Ne izdržim, pa se grohotom nasmejem.
"Ha,ha,ha, tako si sladak kada se izbezumiš!" Plačem od smeha.
Odmahuje glavom ne verujući,pa i sam krene da se smeje.
"Platićeš mi za ovo mala. "
Nekako se dovedem u red i prestanem . Obrišem rukom suze, pa nekako kroz smeh progovorim.
" Izvini ali bilo je jače od mene. "
" Ko bi rekao? Mala slatka Maja, a takva opasnica. "
" Dakle jesmo li se najzad dogovorili? Od danas si moja devojka. "
" A ,ne,nikako!stresem se vidno.
" Ja i dalje mislim sve ono što sam rekla, dobro sem dela o bubicama." Ponovo se zasmejem.
"Ti nisi normalna."
" Možda ali ne treba mi titula "Tvoja devojka" ,ne,ne. "
"Zato što sam promiskuitetan,Majo uveravam te..."
"Ne trudi se molim te! Mi nismo jedno za drugo veruj mi! Ti si opasan za mene . "
" Zašto tako misliš?"
Uhvatio me je nežno za ruku, tužno gleda u mene.
"Otkada sam te prvi put poljubio, nisam bio ni sa jednom devojkom. Dozvoli da ti dokažem da nisam uopšte loš.
Pruži nam šansu,molim te. "
" Sviđaš mi se ,pored tebe sam srećan ,lepo mi je u tvom društvu. "
" Ići ćemo korak po korak neću da te požurujem,samo nemoj da me odbijaš, molim te Majo. "
Zvuči skoro očajno, a ja sam još gora. Progutala sam svaku njegovu reč, unapred znam da će da me slomi ali nemam snage da ga odbijem.
Podignem se na prste i sasvim lako poput leptira poljubim mu meke usne.
"U redu, onda pokušajmo" šapnem.
Pritisnem nežno dlanom levu stranu njegovih grudi i osetim snažne udare poludelog srca. Nisam jedina, tako delujemo jedno na drugo, ludo i bez ikakve kontrole.
Ne prestaje da me ljubi ,uzvraćam istim žarom. Grlim ga oko vrata, mrsim mu meku kosu imam očajnu potrebu da se priljubim uz njega u nikada ga ne pustim.

Druga šansa   ZavršenaOù les histoires vivent. Découvrez maintenant