Zabranjeni Ljubavnici (Zabranjeni #1) ➡️ U Potrazi Za Izdavačem

Sedmo poglavlje

Zazvonila je budilica. Naglo sam otvorila oči i sjela na krevet. Trebalo mi je nekoliko sekundi da shvatim gdje se nalazim. U svom krevetu. Ne u kolibici usred šume izvan grada. To je bilo jučer. Kako sam uopće stigla do doma? Ne sjećam se ničega.

Razmišljala sam još nekoliko sekundi. Onda mi je svanulo.

To je bio samo san. Divan, opasan, vatreni san. Toliko stvaran da je stvarno bio osjećaj da je pravi. Spojila sam sve dijelove – ušla sam u školu i otišla na tuširanje. Nitko me nije povukao u prostoriju bez svjetla. Nitko me nije strastveno ljubio. A kasnije nisam otišla na parkiralište Nanny's restorana jer sam otišla ravno kući. Prošetala sam do kuće. Došla sam u apartman, obukla staru majicu i donji dio trenirke i otišla u napuštenu zgradu plesnog studija. Dok je svirala pjesma Touch me with your lips, koreografija koju sam napravila sadržavala je puno dodira. U glavi su mi strujale živopisne slike. Nisam se našla ni u kakvoj kolibici i nisam ostala gola na sofi svog profesora. On se nije spustio između mojih nogu i ljubio me jednako strastveno kao dok me ljubio u usta.

„Liv! Lucile je stigla! Jesi li spremna? Zakasnit ćete u školu!" Mamin glas me prenuo iz razmišljanja i shvatila sam da sam ležala u krevetu još punih četrdeset i pet minuta nakon što je zazvonila budilica.

U sekundi sam ustala i navukla prvu stvar koja mi je došla pod ruku u ormaru. Kosu sam površno počešljala i svezala u visok rep pa sišla u kuhinju.

Luce je sjedila na barskom stolcu naslonjena na kuhinjski element i polako jela maline stavljajući u usta jednu po jednu. „Opa, maco! Nisam znala da nakon škole imaš spoj. Nisi li malo previše sređena za predavanje kod profesorice Martinez?" Nisam je uopće razumjela. Spustila sam pogled i pogledala što sam obukla. Naravno. Bijele hlače i široku majicu kratkih rukava s apstraktnim printom. Iste hlače i sličnu majicu nosila sam posljednju večer na Malibuu. No više se nisam stigla presvući.

„Šuti, Luce. Zaspala sam. Noćas sam dugo bila budna. Morala sam dovršiti dosta zadaće za danas." Pokušala sam zvučati što ležernije i ne zbunjeno. „Hajde, požuri sad. Stvarno ćemo zakasniti." Krenula sam prema vratima i Luce je krenula za mnom nakon nekoliko trenutaka.

„Čekaj Liv." Izašle smo iz zgrade i uputile se prema autobusnoj stanici. Često smo išle autobusom iako je Luce imala svoj automobil. „Dobro. Sad pričaj. Gdje si ti jučer cijeli dan? Nisi li vidjela da imaš barem pedeset propuštenih poziva i otprilike sto dvadeset i tri poruke? Što misliš kako mi je bilo dok sam mislila da te negdje pregazio kamion i ležiš u nekom kanalu?" Dobro, odakle je sad ovo došlo?

„Oprosti Luce, bila sam zauzeta, a mobitel mi je ostao na vibraciji u torbi. Nisam ga uopće koristila cijeli dan. Zbilja, imala sam dosta zadaće i jednostavno nisam imala vremena za bilo što drugo. Što se događa?" Stvarno nisam dirala mobitel cijeli dan. Uostalom, do prije pola sata mislila sam da sam dan provela izmjenjujući nježnosti u šumi.

„Ne možeš vjerovati. Nominirana sam za kraljicu maturalne večeri! Ja! To mi je bio san od kad sam imala samo devet godina. Jedva čekam maturalnu zabavu. Bit će ultra mrak!" Opa, ovoliko uzbuđenja nisam vidjela... skoro dan i pol?

„To smo i očekivali. Uostalom, uopće nisam ni sumnjala da ćeš biti nominirana kao što ne sumnjam i da će te okruniti kao kraljicu, a David će biti kralj. To ćemo proslaviti." Stvarno nisam sumnjala u to.

„Da, ajme, to sam uopće zaboravila! Baš sam zla, ha? Zaboraviti da će mi dečko biti pratilac i još k tome kralj maturalne. Najzgodniji je muškarac u školi." Kad bi samo znala. „Mislim da ću danas morati preskočiti koje predavanje kako bih otišla u potragu za pravom haljinom. Nikad nije prerano za takvo što." Stala je na sekundu. „Ne, ne mogu danas. Danas imam onog novog profesora. Williamsa. Ne mogu se sjetiti imena. Piše mi negdje u rasporedu."