Trenutno u fazi traženja i istraživanja raznih izdavača kako bi knjiga vidjela svijetlo dana i u fizičkom obliku. 😁🥰
U životu je potreban samo jedan trenutak koji će sve promijeniti. Olivia nikad nije ni pomišljala da će joj ljetovanje na Malibuu...
„Jesi gladna? Sad bih ubio za jedne lazanje." Izašao je iz sobe oblačeći crnu majicu bez rukava. Sjedila sam na sofi i obuvala balerinke.
„Znaš, i meni se sviđa ta ideja." Nasmiješila sam mu se i otpila gutljaj soka.
„U blizini ima jedan dobar restoran s dostavom. Lazanje su im odlične. Za dvadeset minuta mogu biti ovdje." Sjeo je kraj mene i prebacio ruku preko mog ramena.
„Ne, ne želim naručivati. Možemo sami napraviti svoje lazanje. Stvarno ih dobro radim." Naslonila sam glavu na njegovo rame. „Iako volim i one iz restorana. No ja uvijek stavim više sira i Bechamel umaka. Bolje je." Pogledala sam ga. „Jesi za?"
Poljubio me u čelo i naslonio glavu na moju.
„Uvijek. Ali nemam sastojke."
„Ima kakva trgovina u blizini?"
„Ima. Ulicu niže." Privukao me bliže sebi.
„Znači, idemo u kupovinu. Hajde, diži guzicu i kreni." Skočila sam na noge i pružila ruke prema njemu. Ustao je i zagrlio me oko struka.
„Ne." Poljubio me. „Ja ću otići, a ti pogledaj što već imam u kuhinji pa javi što ti još treba." Krenuo je prema dizalu i uzeo tenisice.
„Ne želim ti kopati po stanu. Prvi put sam ovdje." Pobunila sam se.
„Hej, krstili smo dnevni boravak. Ni sa kim drugim to ne bih napravio. Da se to nije dogodilo, onda bismo već drugačije razgovarali." Nasmijao se i pritisnuo dugme kraj dizala. „Osjećaj se kao kod kuće. Odmah ću se vratiti." Poslao mi je poljubac i ušao u dizalo.
Čekala sam da se vrata dizala zatvore i krenula prema kuhinji. Proučila sam sadržaj kuhinjskih ormarića i poslala mu kratku poruku što sve treba kupiti.
Oops! Bu görüntü içerik kurallarımıza uymuyor. Yayımlamaya devam etmek için görüntüyü kaldırmayı ya da başka bir görüntü yüklemeyi deneyin.
Nakon četrdeset i pet minuta, krenula sam izvaditi lazanje iz pećnice. Nakon što sam krenula slagati listove tijesta i meso jedno na drugo, Toby je izvadio pivo iz frižidera i uključio TV.
„Gdje su tanjuri?" pitala sam ga skidajući sigurnosne rukavice.
„Treća polica s lijeve strane." Odgovorio mi je i stao me promatrati. Otvorila sam policu i pokušala dohvatiti tanjure, no bili su na visokom pa nisam mogla do njih. Pokušavala sam nekih dvadeset sekundi pa sam se probala nogom odići s radne površine, no nije mi išlo. Čula sam smijeh iza sebe. Okrenula sam se i vidjela Tobyja kako stoji naslonjen na naslon sofe i gleda me.
„Može malo pomoći?" Pogledala sam ga i pokušala biti ozbiljna. Nisam ga mogla gledati kako se smije i sama ostati ozbiljna. Kutovi usana su mi se odigli i brzo sam se okrenula da probam još jednom dohvatiti tanjure.
„A ti bi da ti pomognem? Pa što odmah ne kažeš?" Došao je do mene i zagrlio me s leđa stavivši jednu ruku oko mog trbuha, a drugu između grudi i pomakne mi glavu u stranu pa mi počne ljubiti vrat.
