Zabranjeni Ljubavnici (Zabranjeni #1) ➡️ U Potrazi Za Izdavačem

Peto poglavlje

Što god se dogodilo kasnije, nisam više registrirala. Sjela sam toliko duboko u stolicu da mi je malo nedostajalo da budem ispod klupe. Sve o čemu sam mogla razmišljati bilo je da je onaj isti muškarac s kojim sam provela večer na plaži izmjenjujući slinu i dodire, sada stajao ispred mene i držao mi predavanje. Istina, vidno smeten, no ipak je nekako uspio sat privesti kraju. 

A ja sam u glavi premotavala taj trenutak kad su nam se pogledi sreli s trenucima provedenim valjajući se na plaži.

Ne, ne, ne, ne. To nije mogla biti istina. Ovo je bio samo san. To se moj um opet igrao sa mnom kao i svi ostali snovi s njim. Probudit ću se i bit ću u svom krevetu u apartmanu na Robertson Bulevaru i spremat ću se za školu, a kad dođem tamo, novi profesor iz kirurške kliničke medicine bit će neki stari prosijedi djedica koji će smrdjeti na duhan iz lule i često govoriti poštapalice.

Ovo. Ne. Može. Biti. Istina. Otvorila sam oči i pogledala prema prednjoj strani učionice. On je stvarno stajao tamo i govorio o postupku pripreme za operaciju. Ovo nije bila istina.

Zvono se oglasilo na isti onaj uobičajen vrištav način i dalo znak da je predavanje završeno. Toby je na brzinu viknuo kako svi do sljedećeg puta trebaju pročitati knjigu od početka do trideset i druge stranice kako bi znali o čemu će se sljedeći puta govoriti. Dečki su se brzo pokupili iz klupa i krenuli van iz učionice, a djevojke su još procesuirale Tobyja i pokušavale brisati slinu s brade.

Pokušala sam se nevidljivo provući iza jedne skupine djevojaka.

„Gđice Hayes, možete li sekundu ostati ovdje? U vezi zadatka koji sam zadao." O ne, evo ga. Dobro, ovaj put sam gotova i kad izađem odavde, ono drvo u dvorištu dobit će novi ukras koji će vidjeti s njega – mene.

„Naravno, profesore Will – Williams." Napokon su svi izašli iz učionice i Toby je ustao kako bi provjerio da nitko neće ući i zatvorio je vrata.

„Koji kurac? Što ti tu radiš?? Rekla si da si na faksu!" Govorio je  ispod glasa, no u očima sam mu vidjela da bi volio vrištati.

Odgovorila sam mu istim tonom. „Nikad nisam rekla da sam na faksu. To si sam pretpostavio. Čitala sam onu jebenu knjigu kako bih mogla što bolje položiti završni ispit. A ti si sam pretpostavio da sam na fakultetu po knjizi. Nikad me nisi otvoreno pitao."

„Dovraga, Liv. Profesor sam ti. A prije samo nekoliko dana zamalo smo se pojebali na onoj plaži. Znao sam da si nešto mlađa od mene, no nisam pretpostavljao da ideš u srednju školu. I to još u onu gdje sada predajem." Kad je izrekao te riječi, opet sam u glavi na brzinu izvrtjela cijeli film tog događaja. Opet me oblilo crvenilo.

„Ti nisi rekao da ćeš predavati u školi. Uostalom, i ja sam mislila da ti ideš na fakultet pa te ne bih trebala više nikada vidjeti." Još jednom su mi određeni trenuci događaja zabljesnuli pred očima.

„Zašto bih ti to, dovraga, rekao? Mislio sam kako će to biti one noći i gotovo. Nisam očekivao da ću tebe, od svih ljudi, vidjeti u ovoj školi. Ne nakon što je tvoja jebena knjiga nosila naziv Sveučilišta u New Yorku." Iskreno, nisam znala što bih rekla. Izgledao je bijesno, no isto tako je izgledao zbunjen kao i ja. „Kako sad očekuješ da će se – ovo – nastaviti? Ne mogu ti sada predavati. Ne nakon..." Zašutio je i pokušao je posložiti sve u glavi. „Ne nakon onoga što se dogodilo neku noć. Ne mogu te gledati tijekom predavanja i biti koncentriran na ono što govorim." Zar sam mu se gadila? Takav je osjećaj upravo prenio tim riječima. „Ako se dovoljno ne koncentriram, ne mogu prestati misliti na sve ono kod La Bodege." Znači svidjelo mu se? „Ne mogu to dopustiti. A još je gore dok si ti tu. Onda te još moram vidjeti i stvari su još gore. Jebemu, pogledaj me."