Trenutno u fazi traženja i istraživanja raznih izdavača kako bi knjiga vidjela svijetlo dana i u fizičkom obliku. 😁🥰
U životu je potreban samo jedan trenutak koji će sve promijeniti. Olivia nikad nije ni pomišljala da će joj ljetovanje na Malibuu...
„Liv! Jesu li ti sve stvari spakirane?" Sjedila sam na krevetu u svojoj sobi kad sam čula kako mama viče iz kuhinje. Za dva dana mi je bila audicija na Julliardu, no morala sam krenuti danas kako bih se smjestila i proučila grad da se ne izgubim na putu do dvorane u kojoj se audicija održavala. Dva dana ću provesti sama u New Yorku i napraviti nešto što će preokrenuti moj cijeli svijet. Možda.
„Jesu, mama. Ne brini se." Spustila sam se u kuhinju pa sjela na barski stolac.
„Moram se brinuti. Moja bebica odlazi na tri dana u New York. Sama. Što da ti se nešto dogodi? Ne bih to mogla pretrpjeti." Stala je ispred mene i pogladila me po glavi.
„Mama, ne brini se." Maknula sam joj ruke s moje glave i stisnula joj dlanove. „Neće mi se ništa dogoditi. Uostalom, hotel u kojem ću boraviti je udaljen otprilike petnaest minuta od Julliarda i ionako će mi ta dva mjesta biti jedina boravišta tih dana. U hotelu ću jesti i spavati, a na Julliardu vježbati."
„Znam, malena, znam. Ali svejedno. Što bih ja da ti se nešto dogodi? Ti si moja ljepotica. Žao mi je što ne mogu ići s tobom. Ne mogu vjerovati da nisam mogla dobiti tri dana slobodnog vremena da odem s tobom na drugi kraj države."
„Mama. Pogledaj me." Primila sam ju dlanovima za lice i okrenula joj glavu prema meni da me pogleda u oči. „Sad se osjećam poput tebe. Sve će biti u redu. Razumijem da ne možeš poći, ali nemaš se zbog čega brinuti. Idem tamo i vraćam se natrag. I to je to. Vraćam se tebi i ovom kraju kontinenta. Volim te." Poljubila sam ju u nos. „Sad moramo krenuti. Zakasnit ću na avion. Požuri!" Skočila sam sa stolice i potrčala u sobu da spustim kovčeg niz stepenice.
Ona je pogledala na sat. „O Bože. Stvarno moramo krenuti. Evo. Moram samo obući jaknu na sebe. Ti kreni pa stavi kovčeg u auto. Ja dolazim za tobom." Vidjela sam je kako odlazi do zrcala i stavlja ruž na usne. Bože.
Spustila sam se dizalom u prizemlje i stavila kovčeg u auto. To je to. Ovo će mi promijeniti život kako god bilo.
¡Ay! Esta imagen no sigue nuestras pautas de contenido. Para continuar la publicación, intente quitarla o subir otra.
Stigli smo u zračnu luku pola sata prije polaska aviona. Puno prekasno. Već smo počeli trčati prema ulazu i žurila sam se odnijeti kovčeg na traku i na provjeru karte. Mamu sam morala ostaviti ispred ulaza na terminal jer su unutra mogli ući samo oni s kartom. Snažno sam je zagrlila, a ona je baš morala početi plakati.
„Mama, smiri se. Javit ću ti se odmah čim stignem na terminal u New Yorku. Volim te!"
„Čuvaj mi se, malena. Čujemo se." Mahnula mi je i izvadila maramicu iz rukava jakne. Kad sam je ovako gledala, i ja bih se rasplakala da sam imala vremena. No nisam i trčala sam prema ulazu u avion. Dala sam kartu ženi ispred ulaza i ušla u avion.
Kad sam ušla unutra, stjuardesa je stajala na vratima i zatražila sam ju da me uputi u to gdje se točno nalazi moje sjedalo. Pružila sam joj kartu i ona ju je otvorila da vidi koje sjedalo mi je dodijeljeno.
