I'm my enemy's neighbor

1# Uvod

Larisa's  P.O.V.

Zbog čega postoje roditelji?

Vjerojatno samo kako bi ti dali život, a onda potpuno nestali iz njega.

Tako su se moji ponašali posljednjih godina. Osjećam kao da nisam njihova kći. Kao da uopće ne postojim za njih.

Rade po cijele dane s tvrtkom i selimo se u godini barem pet puta. Tko uvijek treba biti nova djevojka u gradu? Naravno, Larisa.

No, trenutno plan je ostati u Chicagu dulje nego što smo ikad ostajali igdje zbog... Ne znam zašto, ali čini mi se da problemi na poslu. To me veseli jer, halo, konačno ću naći prijatelje, a starci imaju probleme. Gdje ćeš bolje.

Slušala sam pjesme na slušalicama i pjevušila. Vozimo se k našoj novoj kući. Nije da mi je bitno gdje ću stanovati, sve super samo da ostanemo tamo. Seljenje je bezveze.

"Daj prestani." Mrzovoljni glas mog godinu starijeg brata se pojavio u zraku.

Čujem li ja to iritaciju?

"Dobro." Preokrenem očima i udarim ga.

"Ne udaraj me." Ravno je rekao i šutnuo me nogom.

Podigla sam obrvu te bila spremna baciti najbliži predmet na njega, ali moja najdraža majka je prekinula naš početak rata.

"Djeco, stići ćemo za čas. Dajte se smirite." Rekla je nezainteresirano i nastavila tipkati po tabletu.

Mislim, nije kao da se roditelji ne brinu o nama. Kupuju nam skupe stvari, poznatu odjeću, tehnologija nam je uvijek najnovija... Ali u svemu tome nedostaju emocije. Ne možeš nadoknaditi ljudsko odsustvo materijom i to sam naučila iz svoje obitelji. Izvana se čini da smo mala sretna obitelj, ali praznina je jedino što ispunjava zidove naših stalno novih kuća.

Uzdahnula sam u nadi da će mi ovaj grad donijeti bar malo sreće i topline oko srca. Teško je živjeti s hladnoćom oko duše iako se uzastopno trudiš popraviti to kupnjom prolaznih predmeta. No, predmeti nisu nešto što mene usrećuje.

Kad nečeg ima na pretek, kao novca kod nas na primjer, brzo ti dosadi i kreneš tragati za nečim stalnim i vječnim. Kao ljubav.

Neki osjećaj. Nešto zbog čega ćeš se buditi s osmjehom jer si konačno pronašao sreću u tuzi okrutnog svijeta. Nešto zbog čega će ti se svijet okrenuti iz temelja. Netko.

Pitanje, jesam li ja te sreće da ju pronađem?

Istina, imam samo šesnaest godina pa se ne bih čudila da pronađem ljubav tek u tridesetima, ali vrijedi se nadati. Kao što kažu, nada umire posljednja.

Zatvorila sam oči i nasmiješila se. Jedva čekam vidjeti što me čeka u novom poglavlju života.

______________________________________

Eto mene s opet novom knjigom😄

Ako vam se svidio prvi nastavak ostavite vote ili komentar ❤️

Nadam se da ćete uživati u čitanju!🥰