Ona ga je naučila voljeti.
On ju je naučio živjeti.
_________________________________________
Novi grad. Nova škola. Novi ljudi. I potpuno nepoznato okruženje.
Samo jedna je noć potrebna da iz temelja promijeni njezin život. Samo jedan događaj koji...
Mama mi kaže da mi ne bi bilo tako teško u životu da si ga sama ne otežavam. Ne želim si priznati, ali nekad se slažem s njom.
Već pola sata stojim pred krevetom i ne mogu se odlučiti između žute majice i tamno plave košulje.
I zbog kojih se nepotrebnih stvari ja stresiram...
"Larisa!" Moj brat me dozivao. "Zakasnit ćemo prvi dan zbog tvojih sranja!"
Preokrenula sam očima i samo sam navukla tamno plavu košulju. Koga ja lažem? Kad sam loše volje, na kraju će uvijek ispasti tamnije boje i s tim sam se pomirila već u prijašnjim stoljećima.
Oops! Ang larawang ito ay hindi sumusunod sa aming mga alituntunin sa nilalaman. Upang magpatuloy sa pag-publish, subukan itong alisin o mag-upload ng bago.
Uzela sam sivi ruksak u koji sam stavila bilježnicu i pernicu te obula patike.
"Stižeem!" Viknula sam bezvoljno i spustila se po stepenicama do predvorja.
Moj brat je danas ozbiljno nadrkan jer je kući stigao u tri ujutro. Kako to znam..? Nije bitno, aham gledala sam seriju. No, za razliku od mene on će ustati na vrijeme, dok se meni ne da ustati ni nakon pet alarma. Dobro što imam njega da me budi.
"Ajmo, ja vozim." Izašao je kroz vrata i samo prešao vozača koji nas je trebao odvesti.
Vozač je stajao izgubljeno na što sam slegnula ramenima i pratila Leonarda. Nemam želju sletjeti u grabu već u rano jutro, ali kad Leonardo vozi velike su šanse.
Bit će čudo ako i stignemo do sljedeće ulice bez težih posljedica.
"Bez brige, vježbao sam vožnju." Rekao je Leo nasmiješeno i stisnuo gas.
"Tvoje vježbe nikad dosta." Na brzinu sam zavezala pojas jer ipak želim preživjeti.
Definitivno previše dramim, Leo ipak vozi bolje od mene. Ja još nisam položila vozački, a uskoro ću sedamnaest. Za dva mjeseca točnije.
"Jesi uzbuđena?" Leo me pitao i dodao mi sunčane naočale.
"Naravno." Stavila sam naočale na oči i nasmiješila se. "Samo što imam osjećaj da će biti naporno."
"Kao i u svakoj dobroj školi." Zakolutao je očima. "Svi znaju da se nećeš truditi postići visoke rezultate tako da samo uživaj." Pritisnuo je neki gumb i prozori su se spustili.
Vjetar mi je počeo mrsiti kosu i uživala sam u vožnji.
Leonardo je u pravu. Nikad se nisam stresirala oko ocjena. Prosječnost u školi mi je oduvijek bila dovoljna, ali znam da će ova škola zahtijevati puno više čak i za prosječnost. Najbolja je škola u gradu.
Nakon što smo došli pred školu, Leo je parkirao svoj bijeli audi.
Izašla sam iz auta i našla se pred ogromnom zgradom s puno prozora i bijelih zidova. Tu i tamo našao se zeleni ili zlatni detalj na zidovima.
Opa, to se zove bogata škola.
"Nađemo se tu nakon škole." Leo mi je mahnuo i otišao k svojim prijateljima.
