I'm my enemy's neighbor

22# 'Tajni' kafić

LANDON'S P.O.V.

"I opet smo na početku." Rekao je Cyo ispijajući sadržaj svoje čaše. "Tvoj plan je, blago rečeno, propao."

Nalazimo se u kafiću koji pripada našoj mafiji tako da možemo otvoreno razgovarati o svemu. Kafić je otprilike skriven od javnosti, iako se nalazi dosta blizu škole, a ako ga netko želi pronaći treba proći dosta spletenih učilica da pronađe La ville d'argent.

Sjedimo za nekim stolom, kafić je poluprazan jer je vrijeme škole i posla tako da se većimom svi bave uobičajenim stvarima, nemajući vremena za kafiće.
Osim nas koji opet frentamo školu da se dogovorimo za posao.

Recimo da u ovaj kafić zalaze ljudi samo iz naše mafije i oni dovoljno hrabri da stupe nogom ovdje. Tu često dođe do tuča, nesuglasica, a ponekad i uporabe oružja, jer kao u svakoj zajednici, odnosi nisu najmirnij. Česte su ucjene, prijetnje i prepirke, ali kad trebamo raditi kao tim, postanemo poput braće.

Dogovaramo se kako izvršiti najnoviji zadatak.

"Landon, šef nam je zadao lagan zadatak. Usporite ili uništite mafiju koja nam krade mušterije. I što mi radimo?" Pitao je smireno Ben, a svi smo mogli osjetiti da će uslijediti njegovo pametovanje ako se netko nečeg ne sjeti. "Oteli smo njegovu sestru, pokušala je pobjeći, nama pred nosom ako smijem dodati, odala je adresu naše, više ne tako tajne, vile i njezin brat nas želi ubiti! Mogu nastaviti, ali poanta je jasna."

"Trebam novi plan."

Rekao je Alex zadihano sjedajući na stolac. Prošao je rukom kroz kosu i duboko uzdahnuo.

"A gdje si ti bio?"

"Pokušavao pobjeć od cure, eto gdje." Cyo je rekao cerekajući se.

"Šuti Cyo." Alex ga je pogledao ozbiljno, što je Cyu bilo još smješnije. "Naya je opasna." Odmahnuo je glavom.

"Što si joj napravio?" Pitao je Ben dosađeno. "Spalio kuću ovaj put?"

"Ili možda brata?" Dodao je Damon.

"Ljudi ne." Raširio je oči. "Larisa je rekla da to ne smijem. Probao sam biti uljudan."

"I kako je to prošlo?" Pitao sam ironično znajući odgovor.

"Poslao sam joj cvijeće jučer na adresu, i potpisao se naravno, i danas ujutro se derala na mene i govorila mi kako sam manipulator i kako ju ismijavam. A samo sam joj htio pokloniti cvijeće." Tužno je rekao. "Čak sam pozdravio njezinog brata jučer i pitao ga kako je."

"Jesi li mu se ispričao?" Pitao sam duboko.

"Ne."

"Evo ti." Damon je rekao očito. "Stari, trebaš mu se ispričati. I njemu i Nayi. Što ti tu nije jasno?"

"Mislim da riječi neće upaliti. Mali znakovi pažnje hoće." Rekao je Ben.

"Ili... Ja znam!" Cyo se sjetio entuzijastično.

"Što sad ti znaš..."

"Sjećate se kako sam poslao svog bratića da otme Larisu? A Lan je ispao kao heroj jer ju je spasio? Pa, ako netko otme Nayu, Alex bi ju mogao spasiti i ona bi mu bila vječno zahvalna." Cyo je rekao ponsno.

Svi smo ga gledali sa zgađenim izrazima lica. Čak se ni Alexu nije dopala ideja.

"Stari, ti nisi normalan." Rekao je Alex.

"Ja sam barem dao ideju. Tko je od vas išta smislio? Nitko, nemate me pravo osuđivati." Rekao je i krenuo se duriti.

"Ljudi, vratite se na temu." Podsjetio sam ih. "Novi plan."

"Ah što ti ja znam." Krenuo je Ben. "Povrijediti Larisu je savršena ideja jer, kako smo zaključili, time bi i Leonard bio povrijeđen i ranjen. Ili ljutit, ali bilo kakva emocija je dobra jer izaziva ranjenost."

"Znači, prvo povrijedimo Larisu." Složio se Damon. "A onda trebamo plan kako zaustaviti Leonarda."

"Ili još bolje." Sjetio se Alex. "Ucijenimo ga. Povrijedimo Larisu, to stoji. Ali nakon što ju povrijedimo, još ga k tome ucijenimo s njom. Bit će nemoćan i pristat će na sve samo da se maknemo od nje."

"Mislite?" Pitao sam. "Po njegovoj reakciji danas u školi zvučao je jako ljutito, ali je to pokušavao sakriti. Znam da se jako brine za nju i da glumi opasnog pred nama. Sve će učiniti da ju zaštiti. Ali što ako..."

"Dobar dan!" Čuo se nečiji veseli glas i naglo su se otvorila vrata. Školjkice na štoku su zazveckale nakon čega su vrata zalupila zbog nekog propuha. "Ups..."

U kafić su ušle, ni manje ni više, već Larisa i Naya. Kad sam ju ugledao htio sam dotrčati do nje i reći joj da je sve u redu. Mentalno sam se lupio po glavi jer mi ovakve glupe ideje padaju na pamet. Ona je sestra mog najvećeg neprijatelja. Trebam o njoj razmišljati kao o žrtvi. Kao o neprijatelju. Kao o nečem što nikad neću imati.

Dečki su se čudno pogledali i upitno, na granici ljutnje, pogledali Alexa.

"Alex..?" Krenuo je Ben.

"Što?" Alex je podigao pogled i skoro pao sa stolca kad ih je ugledao. "Što one rade ovdje?!" Šapnuo je glasno i izgledao iznervirano. "Kakva mi je kosa?" Počeo je popravljati kosu, skoro da nije izvukao ogledalo.

Preokrenuo sam očima i nesvjesno gledao u Larisu. Bila je prelijepa, iako je izgledala skroz umorno kraj entuzijastične i nasmiješene Naye. Pogledi su nam se susreli i širom je otvorila oči. Brzo je maknula pogled i nešto rekla Nayi. Shvatio sam da buljim u nju, što nikako nije dobar znak. Okrenuo sam pogled on njih i uključio se u razgovor s dečkima.

"Ljudi nisam ih pozvao, što trabunjate?" Alex se branio, a kako zaključujem, nitko mu nije vjerovao.

"Kako su onda znale da smo ovdje?" Pitao je Damon.

"Možda je ona špijun za brata?" Pametno je dodao Ben.

"Ne vjerujem." Rekao sam na što su me pogledali sa zanimanjem. "Brat joj je rekao da se makne od mene i sigurno ju želi van svega toga. Čudo je što nas nije ubio do sad."

"Zar je tako opasan?"

"Pa budući da ga nismo još koknuli, što ti misliš? Daj razmišljaj malo." Alex je preokrenuo očima. Može se vidjeti da je živčan i da jedva sjedi tu na mjestu. "Kužite vi da su otkrile naš kafić? Naš kafić."

"Normalno jer nije tajna da postoji." Cyo je preokrenuo očima i pustio mobitel po kojem je tipkao cijelo vrijeme. Prestao se duriti čini mi se. "Ljudi znaju da ovdje često obitavamo pa su nas valjda htjele iznervirati."

"Pa uspjele su." Alex je puhnuo blago ljutito na što je izgledao kao malo dijete koje se duri.

"Fokusirajmo se na ono bitno." Rekao je Ben smireno. On je tip koji će ostati najduže smiren i koji pokušava uvijek biti promišljen.

"Ne ovdje! Za koji trenutak netko će banuti s pričama kako je bilo u posljednjoj pljački ili čemu već." Alex je prošao rukom kroz kosu. "Ako ona čuje te sve priče, više definitivno neću moći ništa s njom."

"Onda pređi na nekog drugog!" Damon je malo povisio glas iznervirano.

"Dajte se smirite." Oglasio sam se ozbiljno. "Opet ništa ne rješavamo prepirkom."

"Svjesni ste da nas one možda čuju?"

"Koga briga."

Pogledao sam u Larisu i Nayu koje su bile za šankom i mogao sam vidjeti da krajičom oka pogledavaju ovdje. Sigurno su došle ovdje da nas provociraju.

"Ljudi, nađemo se za pola sata u mojem stanu." Rekao je Ben čitajući mi misli.

"Slažem se." Pogledao sam ih značajno i zastao. "Želim da svi razmisle o situaciji. Uozbiljite se, ozbiljno. Radi se o stvari koja prijeti cijeloj mafiji, ne samo nama. Ako ne izvršimo zadatak, shvaćate da letimo van? Ne samo to, nego će biti i posljedica. Budite sretni da nam šef nije dao ograničeno vrijeme. Bilo je teško, ali sam se nagodio s njim."

"E da, kako si to uspio?" Pitao je Cyo zainteresirano.

"Mala ucjena nikom ne škodi." Slegnuo sam ramenima i namignuo im. "Za pola sata kod Bena. S idejama, po mogućnosti."