~ Larisa's P.O.V. ~
Više nikad neću piti...
Glava me ubija od bolova, a o tijelu da ne govorim. Osjećam se kao da me pregazio kamion. Krdo kamiona.
Koga lažem? Totalno ću još piti.
Otvorila sam oči i jutarnja svjetlost me zabljesnula i natjerala da ih ponovo zatvorim. Glupo sunce. Htjela sam se okrenuti na drugu stranu, dalje od sunca, ali nešto me spriječilo u tome. Netko.
Neki muški tip leži kraj mene. U, zgodno. Čekaj malo. Landon? Što on radi ovdje? Brzo su mi kroz glavu prošli sinoćni događaji.
Poželjela sam vrisnuti jer sam se toliko napila da sam blebetala neke gluposti i završila s njim u krevetu. Zbog čega? Uh, dobro je što nosimo odjeću. Ne želim razmišljati što bih da nismo odjeveni. Vjerojatno bih ubila prvo njega pa sebe.
Sviđa mi se ta idea.
Malo sam ga bolje pogledala. Lice mu je okrenuto prema meni, a tamna kosa mu pada preko gornjeg dijela lica. Samo se čuje njegovo mirno i ujednačeno disanje. Jednom rukom je obgrlio mene oko struka, a druga mu se nalazi ispod glave. Jesam li spomenula da nema majicu? Lik je stvarno zgodan.
Ja bih još satima proučavala njegovo savršeno lice i tijelo da se čovjek nije pomaknuo.
Sranje.
Pročistila sam grlo i nekako ustala u sjedeći položaj. Namrštila sam se i teškom mukom maknula njegovu ruku sa sebe. Ima fakat tešku ruku. Možda sam ga malo prejako gurnula na njegovu stranu kreveta. Možda.
Malo prejako.
Točnije, gurnula sam ga tako da je pao s kreveta.
Hej, nije moj problem što ometa moj osobni prostor.
A malo prije ti nije smealo.
Šuti ti. Ne javljaj se kad te ne treba.
Čuo se glasan tresak i Landonovi bolni uzdasi.
Jedva sam se suzdržala od napada smijeha i nagnula se da ga vidim.
"Jesi dobro?" Pitala sam na rubu smijeha.
Tip je nepomično ležao na podu, očito gotov sa životom, i ispustio je bolan uzdah. "Au."
Izgleda kao da će me svaki čas ubiti.
Otpuhnuo je pramen kose s lica i napokon otkrio svoje plave oči koje su me pomalo dosađeno gledale.
Nisam se više mogla suzdržati. Počela sam se smijati i bacila sam se na leđa na krevet.
"Larisaa." Mumljao je svojim jutarnjim glasom. "Čemu to?"
Polako je ustao s poda i promatrao me kako se smijem. "Znači tebi je to smiješno?" Zabavljeno je pitao.
"Ne." Rekla sam i probala se prestati smijati.
Buljila u strop i smirila svoje smijanje, vjerojatno sam zvučala kao psihopat, što nije daleko od istine, a on me još uvijek mirno promatrao. Kao da razmišlja o nečem.
"Što?" Sjela sam na krevet i namrštila se.
"Ništa." Trgnuo se iz transa i odmahnuo glavom.
Na trenutak je izgledao zbunjeno, što je bilo pomalo slatko, ali je uskoro stavio svoj samouvjereni smiješak.
"Izgledaš božanstveno na podu." Rekla sam sarkastično.
"Ništa se ne može uspoređivati s tvojim padom u grabu." Rekao je i pokupio košulju s poda.
"Košulja ti izgleda ko da si pod ribao s njom." Zgađeno primijetim smeđe mrlje po bijeloj krpi.
"Baš ti hvala." Ravno je rekao i počeo se oblačiti.
Ajme brate, sad sam tek vidjela koje pločice on ima. I mišiće. Savršen je.
"Sviđa ti se?" Pitao je vidno zabavljen situacijom.
"Imaš nešto zmazanoće na koži." Promrmljam i osjetim kako mi obrazi gore.
Super, opet se crvenim.
On se nasmiješio zadovoljno i kimnuo glavom znajući da sam u krivu. "Vidimo se sutra skaterice." Namignuo mi je i izašao kroz vrata.
Kako taj lik može biti tako zgodan? Doslovno ima nečiju rigotinu na košulji. Što nije u redu sa mnom?
(...)
Sjedim u kuhinji za šankom i držim se za glavu.
Pojela sam neki doručak, ono već je pola dva popodne, ali bitno da Larisa sad jede doručak.
Popila sam i tablete protiv glavobolje koje baš ne djeluju ako smijem primijetiti.
"Jutro sestro." Leonard je nasmiješen i pun života ušao u kuhinju.
Život? Ono što ja nemam.
"Jutro buraz." Promrmljam i bacim glavu na stol. Osjećam se odvratno.
"Naviknut ćeš se." Leo je mahnuo rukom.
"Što god."
"Imam nekog posla u gradu tako da izlazim." Uzeo je ključeve s ormarića i okrenuo se prema meni. "Inače, ovo će zvučati malo čudno, ali..." Nasmiješio se. "Molim te nemoj otvarati vrata ako neki nepoznati muškarac dođe. Nisam u dobrim odnosima s njim i prevario me pa nismo još riješili stvari." Rekao je ozbiljno.
Ovo me malo iznenadilo jer Leo nije poznat po prevarama i ne petlja se u čudne poslove, ali nisam se htjela zamarati s tim.
"Dobro." Slegnem ramenima. Iskreno, niti me zanima niti imam snage razmišljati o tome.
"Hvala." Rekao je odšetao prema vratima. "Za tvoje je dobro." Promrmljao si je u bradu ne znajući da sam ga čula.
Za moje dobro? Zar bi mi netko naudio?
Realno, baš me briga. Trenutno mi se previše vrti da i vidim kakvo je vrijeme vani.
Ah, trebam nazvati Nayu i ispričati joj što se dogodilo. Još uvijek ne mogu vjerovati da sam Landona bacila s kreveta. Koji idiot.
CZYTASZ
I'm my enemy's neighbor
Dla nastolatkówOna ga je naučila voljeti. On ju je naučio živjeti. _________________________________________ Novi grad. Nova škola. Novi ljudi. I potpuno nepoznato okruženje. Samo jedna je noć potrebna da iz temelja promijeni njezin život. Samo jedan događaj koji...
