I'm my enemy's neighbor

4# "Ti nemoj stajati na sredini hodnika."

Prvih nekoliko dana u školi bilo su zapravo skroz u redu. Zbližila sam se s Nayom i shvatila da je baš dobra osoba. Mislim da sam sretnica jer sam uspjela pronaći u školi tolikih ljudi nekoga normalnog.

Završio je četvrti sat. Neki profesori zahtjevaju brda i doline od nas, dok neki ne znaju ni zašto su ovdje.

Vrijeme je ručka i izgubila sam Nayu negdje. Možda je otišla do svog ormarića.

Pa da, rekla ti je da ide do ormarića...

Au, vidi stvarno. Zaboravih.

I kako da ja sad nju pronađem? U ovoj gomili?

I tako dok sam bila izgubljena i stajala nasred hodnika razmišljajući na kojem kraju svijeta bi mogao biti Nayin ormarić, netko je pretrčao kraj mene. Barem probao pretrčati.

Ali nije uspjelo jer... Oboje smo završili na podu.

Zar se baš uvijek netko treba sudarati u mene?

Kad sam ustanovila da mi je glava na mjestu, pogledala sam tko je zaslužan za ovo užasno slijetanje na pod.

"Ti..." Rekla sam dečku koji je ležao preko mene i odmah se sjetila gdje sam ga već vidjela.

Točnije, gdje ga nisam vidjela. Nije došao ne samo na moj prvi dan na nastavu, već na nijedan sat danas.

To je onaj dečko koji je bio zamišljen kad mi je Alexander objašnjavao gdje se nalazi ravnateljev ured.

Ustao je s poda, ne ponudivši mi pomoć hvala lijepo, i podigao obrvu. "Ja?"

Polako sam ustala s poda.

Smotala sam se gledajući u njegove plave oči koje je skrivao iza tamno smeđih, gotovo crnih, uvojaka kose. Bio je visok i dobro građen. Ispod crne majice mu se ocrtavaju pločice, a ove traperice izgledaju stvarno dobro na njemu.

Super, o čemu ja razmišljam sad..? Treba me netko politi hladnom vodom jer ću početi sanjariti što nije dobro.

"Pazi sljedeći put." Namrštila sam se i napokon rekla nešto.

Pogledao me ravno. Nasmiješio se i zaigrano rekao. "Ti nemoj stajati na sredini hodnika."

Pogledala sam ga začuđeno, spremna na prepirku s njim, ali okrenuo se i otišao dalje.

Baš nepristojno. Nasred razgovora da odeš.

Što on glumi? Koliko god me trenutno živcirao, ne mogu poreći da izgleda božanstveno. Njegov smiješak bi svakoga poslao u oblake, ali pokušat ću ostati na zemlji.

Protresla sam glavom i okrenula se oko sebe pokušavajući zaboraviti na njega.

Na drugom kraju hodnika vidjela sam Nayu kako se prepire s nekim. Samo da nije ona cura jer bi mogla izbiti tuča.

Ali ne, to je bio Alexander.

Kakve gluposti sad oni rade?

Naya je ljuto stajala s razbijenom maketom grada, a Alexander joj se pokušavao ispričati.

"Ej, što je bilo?" Pitam kad sam došla do njih.

"Ovaj kreten mi je namjerno srušio projekt." Naya je namršteno gledala Alexandera.

"Nisam namjerno, oprosti!" Opravdavao se i pokušavao joj pomoći skupiti dijelove s poda. "Trčao sam i nisam te vidio."

"Ugh, samo se makni." Naya ga je pogledala s munjama u očima. "Makni se!"

"Sorry još jednom." Ispričao se i ustao s poda. Otišao je za svojom ekipom koja ga je pričekala i neki su se naravno smijali.

"Koji idioti." Frknula sam iako se činilo da je Alexu fakat bilo žao.

"Samo idemo u kantinu, ozbiljno sam gladna." Rekla je Naya.

"A tvoj projekt?"

"Napravit ću novi, ionako je rok za sutra."

S tim riječima se razvedrila i počela pričati o nekoj nepovezanoj temi. Njoj je stvarno lako skrenuti pažnju s loših stvari.

Stigle smo u kantinu i sjele za prazni stol. Svaka je izvadila svoju hranu te smo počele jesti.

"Nego... Znaš li tko je trčao s Alexanderom?" Pitala sam jer me zanimalo kako se zove onaj zgodni idiot.

Zastala je s jedenjem i pogledala me. "O njemu se uglavnom ne priča. Cijeloj toj ekipi općenito." Spustila je sendvič i krenula s objašnjavanjem. "Oni su toliko tajanstveni da mogu biti točno iza tebe, a nećeš ni primijetiti. Neki pričaju da se bave drogom i krijumčarenjem oružja, ali ne vjerujem u to."

Zanimljivo.

"Također, taj glavni koji je trčao s Alexanderom zove se Landon. Što ja znam, priča se da nikad ne spava s istom nakon jedne noći, nema osjećaje i svejedno mu je." Slegnula je ramenima.

"A Alex?" Pitala sam jer se taj mali jedino činio priseban.

"Za njega se kaže da ne konzumira teške droge, jako je pametan i živcira sve oko sebe." Preokrenula je očima. "Kad je s ekipom, uvijek je glavni kad dođe do maltretiranja." Stisnula je sok od ljutnje i pola ga je iscurilo na stol.

Očito je imala iskustvo i s tim.

"Ali da, njih se svi boje i ništa im ne može čak ni ravnatelj." Rekla je na kraju.

Ovo je puno informacija. Alexander je glavni kod maltretiranja? To čak ni ja ne bih pretpostavila. Činio se kao miran dečko, a čak se činilo da mu je stalo kad se ispričavao Nayi.

Izgleda da izgled vara.